Paunović: Đukanović i Vujanović me pitali o ubistvu Žugića da bi saznali šta imamo

Dugogodišnji funkcioner Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije, Milan Paunović, danas je pred Anketnim odborom nabrojao gdje je i šta radio tokom karijere, naglašavajući da je, kako je rekao, pod strašnim stresom da govori o događajima o kojima nikada nijesu smjeli da govore.

Paunović se u uvodnom dijelu zakleo da će govoriti istinu: "Tako mi bog pomogao, nijesam ja neki vjernik, za mene je bog čovjek, porodica svetinja, a država svjetionik"...

"Značaj ovog odbora, da se ovo o čemu govorimo nikada više ne dešava u našoj državi, da ničija majka više ne zaplače. I majka mog sina je imala priliku da zaplače zbog prebijanja mog sina, čime sam ja to zaslužio, čitav vijek sam uložio u dobro ove države", rekao je on.

Paunović je saopštio da je rukovodio, kako je naveo, milicijom u vrijeme blokade Pljevalja i da je tadašnji ministar prihvatio njegov prijedlog "ta grupacija bi bila pohapšena".

"Kad smo to veče Vukota Šćekić i ja do pet ujutro pregovarali sa tom paravojskom niko iz MUP-a nije okrenuo ni mene, ni njega. Obišli smo grad i povukli tu paravojsku. Da nije bilo tako, muslimansko naselje iznad kasarne bi bilo popaljeno", kazao je Paunović na početku četvrte sjednica Anketnog odbora o "crnim trojkama“.

Anketni odbor formiran je radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanjima državnih organa i drugih subjekata u slučajevima politički motivisanih ubistava koja su se dogodila od uvođenja višestranačja do danas, kao i okolnostima fizičkih napada i prebijanja novinara i drugih slobodnih intelektualaca od strane policijskih službenika poznatih kao "crne trojke“, a za koje su se u javnosti pojavljivale informacije da su bile zadužene za prebijanje političkih neistomišljenika tadašnje vlasti.

Anketni odbor je ranije saslušao bivšeg premijera Duška Markovića.

Paunović je naveo i da je rukovodio i u januarskim nemirima 1998. kada je bilo različitih naredbi "udri po mozgu"...

"Izdajem naredbe preko radio-veze da se sačuva mir. Poslušali su me aplauzom. Sačuvali smo mir, tada smo dobili pohvale da smo sačuvali čojstvo. Da je bilo krvi takva nam Crna Gora ne bi trebala", naveo je on.

On je pomenuo da su formirane "crne trojke", čemu se on suprotstavio tako što se u pisanoj formi obratio tadašnjem ministru "znajući da pravi pakao sebi i porodici".

"Građanski mir su sačuvali građani jer da su htjeli rat mi bismo ga imali. U tom vremenu suprotstavljanja pojedinim nerazumnim odlukama mog pretpostavljenog imao sam dvije mogućnosti: da prihvatim izazove ili da odem. Prihvatio sam izazove. I kada je moj sin bio žrtva napada, sa ciljem da mene disciplinuju, morao sam razumno da postupam. Znao sam da će doći vrijeme polaganja računa, sebi i društvenoj zajednici o ovim dešavanja. Došao sam da se ovo više nikad više ne ponovi. Znam da sam atipičan policajac jer je nezamislivo bilo suprotstaviti se u to vrijeme ministru", rekao je Paunović.

Paunović je naveo da je prošlog puta na odboru čuo da je Sedma uprava bila u sastavu Službe državne bezbjednosti, ali da je njome rukovodio ministar.

"Samo još pitam ko je još mogao da rukovodi tom Sedmom upravom", kazao je on.

Naveo je da u "fukarluku nije mogao da se snalazi", pojašnjavajući da mu je najteže bilo da spriječi bezumne postupke - prebijanje političkih neistomišljenika, koji su sprovođeni od onih koji su bili dužni da to sprečavaju.

"To su mogli da osmisle samo bolesni umovi. Takvim postupcima narušavan je demokratski imidž. Batinaški odred "crne trojke" koji je formirao i njime rukovodio komandant Specijalne jedinice policije sa svojim saradnicima, pokazujući uličarsku brutalnost. To nije moja Crna Gora gdje se ovo dešavalo. Pored strogo odabranih pripadnika Specijalne jedinice policije ovo zlo su činili i pripadnici Sedme uprave, a bilo je i drugih oblika organizovanja ovih zlodjela. Dvadeset prvog novembra 2012. odlučio sam da uradim ono što sam jedino mogao, odlučio sam da se obratim ministru i da ga učinim odgovornim za ova zlodjela, potpuno svjestan da od tog dana počinje pakao za moju porodicu. Ostao sam sam u suprotstavljanju "crnim trojkama", a o tome sam odmah obavijestio dva načelnika u službi javne bezbjednosti - Senča Sekulovića i Živka Šipčića. Od tada je moj telefon zaćutao, a kada mi je sin prebijen, niko nije smio da me okrene da me pita kako sam. Nekoliko njih su dolazili kuću uveče, po mraku, gore nego 1948. godine", kazao je Paunović.

Bivši funkcioner je rekao da je, kako je naveo, prvu presudu sebi prepisao kada je medijima rekao da će rasvijetliti ubistvo Gorana Žugića.

"Tada mi je Maraš zamjerio i pitao ko sam ja da dajem optimizam. Tri godine kasnije, operativac SDB-a mi je rekao u restoranu "Parma", sami smo bili, rekao mi je kad je Maraš dobio to pismo bio je ljut kao ris, pa su mene i porodicu stavili na mjere. Poslije dva mjeseca je konstatovao da iza mene niko ne stoji jer je bio uvjeren da iza mene stoji neka strana služba. Vi znate da je glavna tačka razdora jedinstvenog DPS-a bila insistiranje da Maraš bude ministar unutrašnjih poslova. Ali, poslije ovog mog pisma prestala su premlaćivanja po Crnoj Gori. Da su shvatili poruke iz mog pisma, danas bi Duško Jovanović i Slavoljub Šćekić bili živi", rekao je Paunović.

On je kazao da je otišao, podnio ostavku, i da ga je tadašnji premijer preko pomoćnika ministra Vuka Boškovića "kumio i molio da se vrati".

"Bilo mi je savršeno jasno da mogu zatezati samo do određene granice", rekao je on.

On je nakon toga tražio da mu poslanici postave pitanja jer mu je sve ovo "previše stresno", naglašavajući da će još samo govoriti oko ubistva Gorana Žugića.

Poslije toga je predsjednik Anketnog odbora Andrija Nikolić dao pauzu od 15 minuta.

Sa današnje sjednice Foto: Screenshot/Skupština Crne Gore

Nakon pauze, Paunović je nastavio da čita pripremljenu dokumentaciju, govoreći o napadu na tadašnjeg potpukovnika policije Radovana Aleksića.

On je rekao da je 21. novembra 2000. godine napravio akt na osnovu saznanja operativca CB Podgorica, gdje kaže da je ministru Vukašinu Marašu, napisao da smo "svjedoci brojnih premlaćivanja uglavnom pripadnika opozicionih partija"...

Naveo je i da je 27. septembra 1999. obavijestio da je dva dana ranije u Ulici Bratsva jedinstva napadnut bračni par Gojko i Zorica Mitrović i da su operativnim saznanjem utvrdili da je jedan od napadača pripadnik SDB-a.

"Prvog oktobra 1999. godine, u 22 sata, u Ulici 13. jula, na potezu ka redakciji Dana napadnut je Ranko Bašanović, fotograf Dana. Operativnim putem službenici CB su došli do saznanja da su to izvršili pripadnici SDB-a - Sedme uprave. Nekoliko dana nakon prestanka ratnog stanja je pretučen izvjesni Mitrović, pretukli su ga službenici iz kampa Zlatica. Dana 25. oktobra 2000. u ulazu zgrade pretučen je poslanik SNP-a Duško Jovanović, 19. novembra 2000. u ulazu zgrade napadnut je Momir Vojvodić. U noći između 13. i 14. septembra 2000. zapaljeno je vozilo Zorana Adžića sa Cetinja. Došli smo da saznanja da su to uradili Vesko, Božo, Zoran uz pomoć Željka, a po nalogu visokog funkcionera", nabrojao je Paunović.

Operativnim putem, kako je pročitao on, u tadašnjem obraćanju ministru MUP-a napisao je i da su došli tada do saznanja da fizičke napade na građane obavljaju pripadnici Antiterorističke jedinice MUP-a sa inicijalima - L.V. Đ.S. i K.S i K.B.

Paunović je kazao da je o svemu ovome i 8. decembra 2000. obavijestio i predsjednika Vlade.

Otac Banovića tražio oprost za sinove

Nakon toga, on je govorio i o napadu na njegovog sina.

"Dana 8. novembra 2006. obavještavam ministra i direktora UP gdje pišem da je u moju kancelariju došao Banović, koji se predstavio kao pratilac direktora UP. Tom prilikom mi je saopštio da ću da nastradam. Ko vas šalje, odlazi, i kaže samo da vam to prenesem. Dana 8. decembra 2009. obavještavam direktora UP o fizičkom napadu na mog sina od strane četiri lica - Mirka Banovića, Marinka Banovića, Bata Vujoševića i još jednog nabildovanog iz SAJ-a. Na moj prijedlog 1992. godine Veselin Veljović je primljen u službu. Marinko Banović je primljen na moj prijedlog i radio na potrage u CB Podgorica. Poznato vam je što su otišli. To su ta dva kojima sam pomogao u životu, ispretucali mog sina. Ovaj Bato, čuo sam da je neki pjevač. Nikad nijesam imao snage da saznam ko je taj četvrti napadač. Razmišljao sam da napravim neko zlo, ali šta bih napravio. Bolje da ženim sina i da imam dva unuka kao što ih danas imam. Njihov otac se zove Božina, sjedi kod moje žene i pije rakiju, traži oprost za sinove Banoviće. Rekao sam mu da mu je oprošteno, ali da kaže sinu da se skloni od komandanta. I vidim nema ga u SKY", rekao je Paunović.

"Nije postojalo raspoloženje da se ubistvo Žugića rasvijetli"

On je naveo da je pripremio informaciju oko ubistva nekadašnjeg savjetnika premijera Mila Đukanovića, Gorana Žugića, a to je uradio na četiri strane i tražio da to pročita sve javno.

"Žugić je bio čovjek od posebnog povjerenja predsjednika Đukanovića. Zbog posla kojim se bavio, organizovanjem i kontrolom transporta cigareta koji je bio "državni posao" imao je dosta neprijatelja. Ovaj posao su radili i pojedinci koji su se otrgli kontroli. Uvjeren sam da je jedan od motiva njegova povezanost sa poslom oko cigareta. Ako je Žugić radio, morao je biti obezbijeđen. Ako SDB ne zna ko ga je ubio, onda ne treba ni da postoji. Nije postojalo raspoloženje da se ovo ubistvo rasvijetli. Motive smo tražili u narušenim odnosima Žugića i Vukašina Maraša i Darka Raspopovića. To je Maraš stopirao. Pola godine nakon ubistva nijesam više bio angažovan u CB, podnio sam ostavku. Nakon mog odlaska ne znam šta je sve preduzeto na rasvjetljavanju. Nakon mene je došao Ilija Asanović, na čelo CB iz SDB-a. Prilikom primopredaje dužnosti zahtijevao sam da im predam šta je sve urađeno, ali za to nije bilo interesovanja od strane Asanovića. On nije htio da preuzme dvije informacije, koje smo prikupili u ovom djelu. Saznanja su za nas bila zabrinjavajuća. U cilju informisanja u CB su došli nenajavljeni, u nedjelju veče, pomoćnici Bošković i Marković i Maraš. Prilikom odlaska, zadnji koji se pozdravio šapatom mi je rekao riječi koje su za mene bile odlučujuće da odem. Odlučio sam da neću biti svjedok tog stanja, to nije moj svijet", kazao je Paunović.

On je naveo da je poželio da ode daleko, navodeći da je bio "ošašavljen", a potom su se u kratkom roku desila mnoga ubistva.

"Indikativno je da su sva ta lica ubijena oružjem koja su pripadala MUP-u. U kratkom periodu su ubijena četiri lica. U emisiji "Sjenke", prema izjavi bivšeg načelnika Sekulovića, Mladen Klikovac je ubijen iz oružja koje je pripadalo Belom Raspopoviću. A Baja Sekulić iz oružja koje se može povezati sa generalom Neđom Boškovićem, tada savjetnikom ministra Maraša. U dva navrata o tome smo referisali premijeru. Tim povodom, dva puta smo referisali predsjedniku države i premijera. Tim povodom, Milosav Sekulović i ja smo sačinili dvije informacije - 14. juna 2020. i 15. septembra 2020. proveli tri noći do zore sa analitičarom CB Podgorica, a na osnovu hrpe dokumentacije operativaca. Poteškoće rasvjetljavanja ubistva Žugića - kompleksna ličnost i autonomnost komunikacije. Nepoznavanje njegovog sadržaja na reeksportu cigareta - dugovanja, potraživanja. Kontakti Žugića sa OKG. Ova lica su se bavila krijumčarenjem narkotika. Svi eksponirani kriminalci bili su saradnici službe. Sva kriminalna grupacija je komentarisala da je ovo ubistvo organizovala služba", pročitao je pripremljeni dokument Paunović.

On je naveo da su pojedini pripadnici MUP-a, kako je rekao, predaleko otišli i da je sve što je pročitao zapravo izvodi iz informacija koje su sačinili on i Milosav Sekulović.

"Đukanović je na tom sastanku, kod njega, govorio o poruci koja nam je upućena ovim ubistvom. Motivima - političkim i kriminalnim. Solidnom uporištu kriminala, da nije upoznat sa putovanjima Žugića u Republiku Srpsku. Zahtijevao da se istraga nastavi u dva pravca i konstatovao da ćemo imati veću šansu u rasvjetljavanju ako nije u pitanju politički motiv. O potrebi preduzimanja aktivnosti SDB, o zaštiti eksponiranih lica na projektu Crne Gore, da se nastave aktivnosti u Crnoj Gori i RS, te da je Beograd van ovog. Da nema barijera, da se radi o domaćoj zavjeri, da su kriminalci nadjačali državu, te nema barijera u istrazi. Pročitao sam akcente iz izlaganja Đukanovića. Filip Vujanović je govorio o sprezi države i kriminala. O dilemi kako dalje, da li se o toga ima više štete od koristi...", naveo je Paunović.

Razgovor Raspopovića i Mićunovića u ozvučenoj sobi

Pročitao je i da je plan rasvjetljavanja ubistva dat tada ministru, koji se nije saglasio sa dijelom planiranih mjera i da SDB nije bila uključena u pomoć u rasvjetljavanju ovog zločina.

"Nijesu dostavili informacije o imenima pet lica koji su koristili mobilne telefone, a imali su intenzivnu komunikaciju u vrijeme ubistva. A svi ti brojevi su se vodili na L.B. svi znate o kome se radi, operativcu Službe državne bezbjednosti. Krajem 2000. uslijedile su smjene, a pretpostavio sam da će se to desiti, posebno nakon sastanaka sa premijerom i predsjednikom. I u tom smislu sam na izlasku sa sastanka, Vuku Boškoviću i Milosavu Sekuloviću, na ćošku zgrade Predsjedništva rekao: "bila mi je savršeno jasna svrha tog sastanka". Bio im je cilj da saznaju do čega smo došli. Nakon toga smo posmjenjivani. SDB je preuzeo aktivnosti oko ovog djela. Nije mi poznato da li su nastavljene aktivnosti, imam osjećaj da je predmet arhiviran da vrijeme učini svoje. Stekao sam utisak da usaglašeno djeluju MUP i SDB. Ali da nije baš to tako shvatio sam u predmetu ubistva Radovana Kovačevića ispred KBC-a. Kada je Maraš odobrio razgovor Belom Raspopoviću sa Branom Mićunovićem, ali u ozvučenoj sobi. Tražio je da sačeka sat da se ozvuči da bi vidio šta oni to pričaju. Ali nijesu naivni, cijeli razgovor su obavili uho na uho. Nepovjerenje", kazao je Paunović.

Plan oko rasvjetljavanja ubistva Gorana Žugića koji su tada, kako je pojasnio, napravili on i Sekulović su predali Vuku Boškoviću, koji je rekao da je plan dobar.

"Nakon doslaska kod njega to se sve razvodnjava. Negdje 14. septembra dobijam informaciju da je na prelazu Vraćenovići, jedno BIL lice iz Crne Gore sačekalo četiri lica iz Bileće. Među njima se ovdje pominju i plaćene ubice. Predao sam ovo Vuku Boškoviću, da se ovo preko SDB provjeri. Posebno je ovdje karakteristično jedno lice, karakterističnih nogu, koji mi je kasnije bio interesantan. Ovdje su dvije informacije koje smo sačinili", kazao je on pokazujući izvorne papire.

On je naveo da je pokušao posljednji put, 2005. godine, kao načelnik Uprave granične policije, jer je tada nagoviješteno da će doći novi direktor.

"To je početak našeg zla... Pišem još jedno pismo Đukanoviću, gdje ih molim i kumim. Revoltiran, jer sam od 90. četiri puta smjenjivan. Negdje 2016. godine sam odlučio da vratim sva odlikovanja koja sam dobio u MUP-u. Žao mi je, ali život ide dalje. Bitno da ja osjećam unutrašnji mir", rekao je Paunović.