Specijalni tužilac Zoran Vučinić i njegov kolega Siniša Milić u posljednjem dijelu žalbe na oslobađajuću presudu u predmetu „državni udar” bavili su se optužbama protiv aktuelnog predsjednika Skupštine Andrije Mandića i tvrde da je dokazima utvrđeno da je jedan od bivših lidera Demokratskog fronta „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”.

U žalbi Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), koja je 16. juna ove godine dostavljena Apelacionom sudu, piše da se njihove tvrdnje potvrđuju iz listinga komunikacija, ali i nalaza i mišljenja vještaka telekomunikacione struke.

Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima u predmetu „državni udar”.

SDT smatra da je nejasan zaključak suda prilikom oslobađajuće presude da je “neprihvatljiv i kontradiktoran” dio iskaza svjedoka saradnika Saše Sinđelića, koji je tvrdio da je Mandić od početka bio uključen u operaciju “državni udar”.

Vijeće sudije Višeg suda Zorana Radovića, prilikom odluke u julu prošle godine, smatralo je da su iskazi i tvrdnje, ali i izvori saznanja svjedoka saradnika, “nepovjerljivi te da nijesu dokazani drugim materijalnim dokazima”.

“Potpuno je životno nerealno očekivati da organizator kriminalne organizacije, pa i u formatu kako njegovu izjavu interpretira sud, datu pred tužilaštvom Ruske Federacije, priznaje izvršenje krivičnog djela, da prizna kontakte i poznanstvo sa okrivljenima, pa i sa okrivljenim Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem”, pojašnjava se u žalbi.

SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Tužioci zaključuju da je Mandić davao uputstva Čađenoviću, te da je od njega dobijao povratne informacije o detaljima sastanaka.

„To proizilazi iz listinga komunikacija za brojeve telefona koje koriste okrivljeni Mandić Andrija i Čađenović Mihailo, te svjedok Nikić Slavko i Nikić Ananije, evidencije prelaska državne granice, iz kojih dokaza se utvrđuju činjenice o međusobnoj komunikaciji ovih lica, te posebno da je bio i sastanak između okrivljenih Čađenovića, Mandića i Nikić Ananija na beogradskom aerodromu, a nakon toga su se okrivljeni Čađenović i Nikić vratili za Crnu Goru. Mandić je u Podgoricu došao tek večernjim letom 5. marta 2016. godine”, piše u žalbi.

Tužilaštvo navodi da ove činjenice o rastanku na Aerodromu „Nikola Tesla” ukazuju, pojasnili su, na neodrživost odbrane okrivljenog Mandića, koji je tvrdio da ga je Čađenović na aerodromu sačekao kako bi ga vozio na sastanke koje je imao u Beogradu.

„Vremenskom analizom se utvrđuje da su okrivljeni Čađenović i Nikić Ananije, neposredno nakon sastanka sa Mandićem, krenuli prema Podgorici iz Beograda. Takođe, da je okrivljeni Mandić prihvatio članstvo u kriminalnoj organizaciji proizilazi iz materijalnih dokaza, odnosno presretnutih komunikacija mjerama tajnog nadzora, te iz razgovora koji je obavio okrivljeni Čađenović sa jednim od funkcionera Demokratskog fronta u trenutku kada je dobio poziv iz Specijalnog državnog tužilaštva radi saslušanja i u kome okrivljeni Čađenović pita: ‘Da li se brat iz daleka vratio’”, piše, između ostalog, u žalbi SDT-a, koja je sažeta na 30-ak strana.

Žalba je napisana 13 dana nakon što je SDT početkom juna ove godine, gotovo godinu nakon objave oslobađajuće presude, dobilo pisani otpravak odluke u predmetu “državni udar”.

POZIVI U GLUVO DOBA NOĆI

Tužioci pominju i još jedan telefonski razgovor između Čađenovića i Mandića, a iz kojeg proizilazi da je okrivljeni Mandić odmah po ulasku u Crnu Goru krenuo da se ispred kuće vidi sa vozačem Čađenovićem.

„Sve ovo su činjenice koje ukazuju na međusobnu koordinisanost djelovanja okrivljenih Mandića i Čađenovića, te posebno da okrivljeni Čađenović o svemu obavještava Mandića”, navodi SDT.

Oni su se bavili i listingom komunikacija Mandića i Čađenovića, a iz kojih, piše u žalbi, proizlazi da su obojica 15.oktobra 2016. godine, dan pred izbore, bili u zahvatu baznih stanica u području Manastira Ostrog.

„Čađenović nakon povratka u Podgoricu od 01:00 časova pokušvao je da razgovara telefonom sa okrivljenim Mandićem u čemu nije uspio, a to je u vrijeme hapšenja okrivljenih u ovom događaju, pri čemu ni prije, ni nakon toga, okrivljeni Čađenović nije u to doba noći ni pokušavao da kontaktira sa okrivljenim Mandićem, iz čega jasno proizilazi da okrivljeni Čađenović okrivljenog Mandića obavještava i o svom kretanju, s obzirom da se u trenutku pozivanja nalazio u svojoj kući”, piše u žalbi.

Mihailo Čađenović sa Mandićem i Milanom Kneževićem Foto: Libertas Press/ Savo Prelević

MANDIĆ OBEZBIJEDIO I KLJUČEVE

SDT smatra da je očigledno da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već da je i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke radi vrbovanja.

Automobil, kojim su Čađenović i Nikić u martu putovali u Beograd, vlasništvo je Skupštine Crne Gore i bilo je dato na korišćenje poslaničkom klubu Demokratskog fronta, ali da ga koriste samo na teritoriji Crne Gore.

Andrija Mandić je, piše u žalbi, izdavao naloge i uputstva kada će se vozilo koristiti.

„Činjenica, koju ne spori ni Mandić, da je izdao naredbu za odlazak u Beograd okrivljenom Čađenović Mihailu, zajedno sa Nikić Ananijem, a što je potvrdio i svjedok Milutin Đukanović, činjenice su iz kojih se jasno zaključuje da je Mandić obezbjeđivao službena vozila kriminalnoj organizaciji radi prevoza članova na sastanke radi vrbovanja”,piše u žalbi SDT.

ANANIJE NIKIĆ VEZA SA RUSIMA

Tužilaštvo u žalbi obrazlaže da je Ananije Nikić bio „direktna veza” između okrivljenog Mandića sa organizatorima kriminalne organizacije u Rusiji, agentima GRU Eduardom Šišmakovim i Vladimirom Popovim.

Nikić i Mandić zajedno su tokom 2016. putovali u Rusiju, ali i u Beč, gdje je Nikić bio, tvrdi SDT, „navodni prevodilac”.

„S tim da ne postoji ni jedan materijalni ili personalni dokaz iz koga se može utvrditi ko je zapravo angažovao Nikić Ananija za prevodioca DF-a, pri čemu ne postoji ni jedan dokaz da mu je plaćano za te usluge. U prilogu zaključka da Nikić nije prevodilac ide i činjenica, koja proizilazi iz fotografija koje je priložila i odbrana na glavnom pretresu, a to je da se na fotografijama jasno vidi da Nikić u razgovoru između okrivljenog Mandića i ruskog državnika stoji podalje, nekoliko metara iza njih, što sigurno nije mjesto sa koga može prevoditi”, piše se u žalbi.

Da Nikić nije prevodilac, nastavlja SDT, utvrđuje se i iz svjedočkog iskaza jednog od bivših lidera DF-a, Predraga Bulatovića, koji je pojasnio da je na sastancima u Rusiji „domaćin obezbjeđivao prevodioca”.

I iz iskaza svjedoka Rajka Bobota i Ljilje Nikač, piše u žalbi, utvrđeno je da Nikić nije imao prevodilačke obaveze, a nije bio ni “fikser” koji je obezbjeđivao novinare iz Rusije, već vozač.

„Nikić je u ranijem periodu bio zaposlen u preduzeću Bobota kao vozač, a takođe, iz iskaza ovog svjedoka, proizilazi da je pokušavao da ugovori i ugovarao je sastanke između ljudi u Crnoj Gori i ruskih obavještajnih oficira stacioniranih na Kosovu. Upravo iz ovih činjenica se utvrđuje da je okrivljeni Mandić Andrija, preko Nikić Ananija, ostvarivao direktnu komunikaciju sa organizatorima kriminalne organizacije, imajući u vidu da je okrivljeni Šišmakov pripadnik oružanih snaga Ruske Federacije, a što proizilazi iz dokumentacije dobijene zamolbenim putem iz Poljske”, piše u žalbi SDT.

Bratislav Dikić Foto: Libertas Press/ Savo Prelević

HAOS ILI KARAMBOL ...

Tužilaštvo se u žalbi bavilo i predizbornim govorima okrivljenog Andrije Mandića, gdje je na jednom saopštio „da 16.10. uveče haosa neće biti nigdje osim u kabinetu premijera Đukanovića i da će samo on te večeri razmišljati o svojoj budućnosti”.

„Navedeno jasno ukazuje da okrivljeni Mandić zna za haos ili karambol, kako kaže okrivljeni Bratislav Dikić u noći 16.10.2016. godine, te da će haos u kabinetu premijera Đukanovića biti sigurno, a imajući u vidu kriminalni plan da će te večeri Đukanović biti uhapšen ili ubijen. Takođe, u istom govoru navodi da će se nakon brojanja glasova ljudima obratiti predsjedništvo DF-a i da do tada ne smije biti samostalnih akcija i nikakvih izleta, već da se moraju sačekati precizna upustva predsjedništva te političke organizacije i da će se te noći radovati svi zajedno”, piše u žalbi.

SDT tvrdi da se iz tog govora Mandića „jasno ukazuje ne samo na postojanje kriminalnog plana, već i na postojanje organizovanosti i djelovanja kriminalne organizacije, a posebno u pogledu organizovanja protesta po izbrojanim glasovima”.

„Kada ljudi treba da sačekaju precizna upustva šta da rade. U konkretnom slučaju ta precizna upustva predstavljaju konačnu realizaciju kriminalnog plana u pravcu upada u Skupštinu Crne Gore i proglašenja pobjede na izborima 16.10. 2016. godine, koji su svi pripadnici kriminalne organizacije i prihvatili”, navodi SDT.

U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda su 12. jula 2024. godine, oslobođeni su ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, optuženi za organizaciju i finansiranje terorističkog pokušaja nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori u oktobru 2016. godine.

Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg Demokratskog fronta Andrija Mandić, Milan Knežević, Mandićev vozač Mihailo Čađenović i penzionisani general srpske Žandarmerije Bratislav Dikić.

Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.

U ovom predmetu pravosnažno su do sada osuđena samo petorica, koja su još u prvih mjesecima nakon hapšenja, odnosno u martu 2017. godine, zaključili sporazume o priznanju krivice i pristali da budu osuđeni na po pet mjeseci zatvora.

Prvostepenom presudom svi optuženi u predmetu „državni udar” su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuŽđeni na višegodišnje kazne zatvora.

Nastaviće se...