Bez Ustavnog suda nema ni pravde, ni slobode

Ovih dana je u širokom fokusu javnosti proces rekonstituisanja trenutno nefunkcionalnog Ustavnog suda Crne Gore, i to s pravom. Međutim, sigurna sam da ima ljudi van političkih krugova u Podgorici koji se mogu zapitati – zbog čega tolika galama. Kada je osoba zabrinuta kako da obezbijedi hranu, zagrije svoj dom, dobije odgovarajuću zdravstvenu zaštitu ili obezbijedi dobro obrazovanje za svoju djecu, rasprava o imenovanju sudija može da zvuči kao politička buka.

To, takođe, može zvučati kao skretanje pažnje od glavnog zadatka – za koji više od tri četvrtine birača kaže da želi od svojih izabranih zvaničnika – ulaska u Europsku Uniju, kojim bi građani stekli koristi i osigurali prava koja već uživaju oko 450 miliona drugih Evropljana.

Dakle, dok ima toliko drugih hitnih poslova čiji je cilj omogućavanje pristojnog života svakom građaninu Crne Gore, zašto je međunarodna zajednica toliko intenzivno fokusirana na Ustavni sud? Kratak odgovor je sljedeći: kao što se jaka kuća mora graditi na jakim temeljima, isto tako, jaka, suverena demokratija mora biti izgrađena na jakim institucijama. A svi znamo da kada su osnovni blokovi od kojih se ona gradi slabi, cijela se struktura može srušiti. Trenutno su u Crnoj Gori te temeljne institucije u opasnosti jer njihov najosnovniji elemenat – Ustavni sud, nema kvorum i ne može uopšte da funkcioniše. Zašto je to važno?

Najvažniji razlog zbog kojeg je funkcionisanje Ustavnog suda bitno jeste to što on služi kao krajnji zaštitnik Ustava. Ljudska prava i slobode su ugroženi ako se građani ne mogu u potpunosti žaliti u vezi sa pitanjima koja su im garantovana Ustavom. S obzirom na snažnu ljubav crnogorskog naroda prema slobodi i pravdi, kako je to prikazano u klasičnoj knjizi Milovana Đilasa “Besudna zemlja”, gubitak zaštitnih mjera koje obezbjeđuje Ustavni sud predstavlja rizik za njihove slobode.

Drugi razlog zbog kojeg je sud važan je potreba da se osigura nesmetano funkcionisanje svakodnevnog života. Zaista, ako sve teče glatko, rijetko kad dok sjedimo u kafiću razgovaramo o Ustavnom sudu. To je zato što se u demokratskim društvima od zakonskih propisa očekuje da budu u potpunosti u skladu sa temeljnim dokumentom, Ustavom, dočim samo Ustavni sud može odlučiti da li je neki zakon, poput nedavno donešenog Zakona o predsjedniku Crne Gore, u skladu s najosnovnijim pravnim aktom države. U suprotnom, ništavna je svaka radnja koja se preduzima na osnovu zakona koji je protivustavan. Ništavna? Da! I, ako mislite da je trenutna politička situacija zbunjujuća, samo zamislite još i haos kada biste morali da poništite odluke i radnje za koje se utvrdi da su zasnovane na neustavnom zakonu. Imperativ obezbjeđivanja da najviša sudska instanca u zemlji može da presuđuje o takvim stvarima nikada nije bio hitniji.

Još jedan razlog zašto Crna Gora mora brzo ponovo da uspostavi funkcionalan Ustavni sud je obezbjeđivanje kredibiliteta izbora. Blokada koja je nastala zbog nemogućnosti suda da odgovori na izazove proistekle iz nedavno održanih lokalnih izbora direktno je uticao na dobrobit građana u tim opštinama. Sada, kada su predsjednički izbori službeno raspisani za 19. mart (s mogućim drugim krugom glasanja 2. aprila), aktuelni postupak odabira kandidata koji sprovodi Ustavni odbor Skupštine dobija dodatnu važnost. Ustavni sud je krajnji arbitar koji osigurava legitimitet izbora, a nepostojanje te zaštite moglo bi dovesti u opasnost još jednu vitalnu demokratsku instituciju u Crnoj Gori.

Međutim, za izbor bilo kojeg sudije za Ustavni sud potrebna je podrška kvalifikovane većine skupštinskih poslanika, što je izazov u sadašnjem ambijentu strogih političkih podjela, mada ne i nemoguće – i nešto što građani svakako očekuju od svojih izabranih i za to plaćenih predstavnika. S obzirom na važnost Ustavnog suda, zbog razloga koje sam ovdje pomenula, u interesu je svakog izabranog poslanika u Skupštini ponaosob da doprinese da se postigne dogovor o najboljim kandidatima koji će postati sudije tog suda. I to ne samo oko jednog ili dvoje sudija, da bi se ponovno uspostavio kvorum, već oko svo četvoro kvalifikovanih i nezavisnih sudija, što bi omogućilo potpuno funkcionalan sud.

S popunjenih svih sedam mjesta u Ustavnom sudu neće biti blokade. Skupštinski poslanici moraju obaviti ključni posao i pronaći način da ispune svoju dužnost.

Konačno, za građane Crne Gore koji teže prednostima i mogućnostima koje pruža članstvo u Evropskoj Uniji, potpuno funkcionisanje Ustavnog suda sljedeći je ključni korak u postizanju tog cilja. Ta konkretna akcija pokazaće Evropskoj Uniji da država poštuje vladavinu prava, koja je jedan od ključnih elemenata za otključavanje sljedećih koraka u procesu pristupanja. To je obećala posljednja vlada premijera Abazovića prilikom stupanja na dužnost. To je ono što većina političkih stranaka deklariše kao svoj primarni cilj. To traži preko 80% građana.

Zašto je Crnoj Gori bitan Ustavni sud? Zato što od toga zavisi budućnost zemlje

Autorski tekst ambasadorke Džudi Rajzing Rajnke preuzet sa sajta Ambasade SAD