Okamenjena emancipacija

Rušenje ideološke i društvene paradigme crnogorske zajednice nakon Drugog svjetskog rata, označilo je i početak ženske emancipacije. Ženi, kojoj je u prošlosti opredijeljena uloga majke, sestre ili žene, u novim političkim okolnostima projektovana je uloga ravnopravnog člana zajednice. Novi javni angažman žene i njena društvena uloga generisani su političkim i ekonomskim okolnostima, a emancipacija žene i njena ravnopravnost, tumačena je kao nastavak oslobodilačkog pokreta. Nepovratni proces u kome je trebalo da dođe do potpunog političkog, ekonomskog, socijalnog i kulturnog izjednačavanja žena.

Za samo šest mjeseci, u Crnoj Gori je zar i feredžu skinulo oko 6.300 muslimanki

U posebnom fokusu novih vlasti bila je ženska populacija među muslimanskim stanovništvom. Iako je nakon Drugog svjetskog rata, težak socijalni i društveni položaj imanentan svim ženama u Crnoj Gori, žene iz muslimanskih zajednica bile su u dodatnom problemu jer je tradicionalni, patrijarhalni okvir u kome su živjele, potpuno isključio svaku mogućnost njihovog djelovanja u javnom prostoru. Religijski obrazac muslimanskih zajednica i njihov koncept organizovanja, isključio je svaki oblik ženskog aktivizma i javnog djelovanja. Te okolnosti bile su u suprotnosti sa onim što su bili definisani politički i ekonomski ciljevi novih vlasti. Naime, komunisti nakon 1945. godine žele da naprave potpuni otklon od prethodne prakse i naprave suštinski korak u političkom, ekonomskom i socijalnom položaju žene. Ne manje važan razlog interesovanja za žensku populaciju, ležao je i u činjenici da su nove vlasti u ženama prepoznale ozbiljan ekonomski potencijal, zbog čega u partijskim krugovima sve žene vide kao „važan izvor nove radne snage“.

U partijskim strukturama, nošenje zara i feredže bio je simbol prevaziđenih načela religioznosti

Žene su brzo dobile politička prava, a uporedo sa tim tekao je i proces njihovog uključivanja u obnovu zemlje. Ispostaviće se da je ovako ambiciozne planove bilo mnogo lakše definisati, nego sprovesti, naročito među muslimanskom zajednicom u Crnoj Gori. Patrijarhalni obrazac u kome je funkcionisao najveći dio ove zajednice, isključivao je svaki oblik ženskog aktivizma. Taj obrazac, osnažen jakim religioznim osjećanjima ne samo da je zabranjivao svaku formu ženskog aktivizma, već je isključivao i svaku formu javnog angažmana. Otvoreno je pitanje urušavanja patrijarhalnog i vjerskog monopola među ženama iz muslimanskih zajednica, a prvi korak u tom pravcu bila je odluka da se 1947. godine krene u široku akciju skidanja zara i feredže, koja je simbolički trebalo da označi prekid sa postojećom praksom i otvori put za izlazak žene-muslimanke u javni prostor.

U partijskim strukturama, nošenje zara i feredže bio je simbol zaostalosti, prevaziđenih načela religioznosti, ili kako to oni objašnjavaju: „balast mračne prošlosti koga se muslimanke nijesu oslobodile“. Sa druge strane, pokrivanje muslimanki, bio je jedan od osnovnih obrazaca te zajednice, jedna vrsta kodeksa ponašanja. Taj običaj nije toliko bio vezan za religioznost, koliko je predstavljao dio nasljeđa, usklađen sa tradicionalnim doživljajem i položajem žene.

Inače, pod pojmom Zar podrazumjeva se malo parče tkanine kojim se pokriva lice, dok je Feredža vrsta ogrtača kojim se pokriva cijelo tijelo prilikom izlaska muslimanke u javni prostor. Sastavni dio Feredže je i takozvani Čember-marama kojom se pokriva lice.

Prvi potezi u kampanji skidanja zara i feredže prepoznaju se već u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata, kada se uz podršku Antifašističkog fronta Žena (AFŽ) i istaknutih predstavnika muslimanske zajednice, dio muslimanki na biralištima u novembru 1945. godine pojavljuje bez zara i feredže. Mnogo ozbiljnija kampanja počinje sredinom 1947. godine, kada se u koordinisanoj akciji kroz aktivnost istaknutih pojedinaca, predavanja i masovne skupove pokušava motivisati što više muslimanki da skinu zar i feredžu. U tim porukama, objašnjavalo se kako je pokrivanje lica dio zaostalih i prevaziđenih tradicija, i „da je došlo novo vrijeme u kome nema mjesta za ostatke prošlosti“.

Najaktivnije su žene bliske partijskim strukturama koje poručuju da će se muslimanke u njihovim redovima “osloboditi zavjese srednjovjekovnog mraka i uzeti aktivno učešće u obnovi zemlje”. Zanimljivo je da se u kampanju uključuju i predstavnici Islamske zajednice koji tvrde da skidanje zara i feredže nije protivno vjerskim propisima, kao i da je “skidanje feredže dužnost svake muslimanke”. U medijima akcija skidanja zara i feredže dobija ogroman publicitet. Skoro u svakom broju Pobjede prenose se detalji akcije uz konstatacije da je to proces raskidanja sa starim, nazadnim stvarima sa kojima treba raščistiti i da je došlo vrijeme za novo poglavlje u životu muslimanki.

Patrijarhalni okvir u kome su živjele žene isključio je mogućnost njihovog djelovanja u javnom prostoru

Početkom 1948. godine sumirani su prvi rezultati. Za samo šest mjeseci, u Crnoj Gori je zar i feredžu skinulo oko 6.300 muslimanki. Najbolje rezultate u ovoj akciji, organi AFŽ-a postigli su u Beranskom, Bjelopoljskom i Andrijevačkom srezu, gdje se na ovaj korak odlučilo 90% muslimanki. Nakon ozbiljnih rezultata ostvarenih u drugoj polovini 1947. godine, ovo pitanje je brzo i ozakonjeno jer je u novembru 1950. godine u Skupštini Crne Gore jednoglasno usvojen Zakon o zabrani nošenja zara i feredže.

Iako bi savremeno tumačenje ovih poteza, moglo ukazati da je u ovom procesu došlo do ozbiljnog kršenja ljudskih prava, odnosno prava izbora, u tim ocjenama moramo biti mnogo oprezniji. Taj oprez zahtijeva, prije svega, neophodnost kontekstualizacije cijele priče i razumijevanje posljedica ovih odluka. A, kada razmišljamo o posljedicama, onda treba istaći da je ovom akcijom razoren jedan anahroni obrazac u kome se uloga žene svodila isključivo na kuću i kućne poslove. Ovaj proces je otvorio prostor za emancipaciju žena iz muslimanske zajednice i njihovo osnovno ljudsko pravo da budu sudionici javnog života. Tako su žene iz ove populacije prvi put dobile priliku da se opismenjavaju, školuju i pojavljuju u javnom životu i na taj način prekinu lanac tradicionalnog doživljaja i uloge žene u društvu.

Za samo šest mjeseci, u Crnoj Gori je zar i feredžu skinulo oko 6.300 muslimanki

Za samo šest mjeseci, u Crnoj Gori je zar i feredžu skinulo oko 6.300 muslimanki

Za samo šest mjeseci, u Crnoj Gori je zar i feredžu skinulo oko 6.300 muslimanki