Tužilaštvo traži da se svi osude za „državni udar“

 

Trinaest dana trebalo je specijalnom državnom tužiocima Zoranu Vučiniću i Siniši Miliću da, nakon što su 3. juna ove godine dobili pisanu presudu u predmetu „državni udar“, napišu žalbu Apelacionom sudu zbog oslobađajuće presude koja je donijeta 12. jula 2024. godine.

Tužioci su podnijeli žalbu zbog bitne povrede krivičnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je tročlano vijeće Višeg suda, kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović “proizvoljno i činjenično neutemeljeno davalo razloge za neprihvatanje i nepoklanjanje vjere iskazu svjedoka saradnika Saše Sinđelića“.

Oni smatraju da bi, da je vijeće pravilno cijenilo sve činjenice, iskaze i dokaze, sud izveo jedini pravilan zaključaku pogledu iskaza svjedoka saradnika i prihvatio bi ga kao istinit.

U žalbi Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), a u koju je Libertas imao uvid,  predlaže se da Apelacioni sud, pri činjenici da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojim će sve optužene proglasiti krivim.

Tužioci su naglasili da je sud zanemario činjenicu da je putem Western uniona svjedoku saradniku, Saši Sinđeliću, uplaćen novac od organizatora Eduarda Vadimoviča Šišmakova neposredno pred njihov susret u Moskvi, što se potvrđuje podacima o transferu novca od 25. septembra 2016. godine, ali i komunikacije oko kupovine avionske karte za let u Rusiju.

„U konačnom, i podaci koji se odnose na prelaske državne granice Srbije za dane 26. i 27. Septembra 2016. godine, a iz kojih se potvrđuje da je svjedok saradnik otputovao u Moskvu, te da se dan kasnije vratio iz Moskve. Treba imati u vidu i vremenski razmak između preslaka granice, odnosno odlaska i povratka, koji je manji od 24 sata“, navodi se u žalbi SDT-a, koja se preko tri i po mjeseca nalazi pred Apelacionim sudom.

U žalbi SDT se navodi da je Viši sud, prilikom oslobađajuće presude, paušalno zaključio da je iskaz svjedoka saradnika „karakterističan za naučeni iskaz“ navodeći da „ne posjeduju stručna znanja da se bave procjenom kognitivnih sposobnosti Sinđelića“.

U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda su prošle godine oslobođeni ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, optuženi za organizaciju i finansiranje terorističkog pokušaja nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori u oktobru 2016. godina.

Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg Demokratskog fronta - aktuelni predsjednik Skupštine Andrija Mandić, poslanik Milan Knežević, Mandićev vozač Mihailo Čađenović i penzionisani general srpske Žandarmerije Bratislav Dikić.

Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana - Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. Oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.

U ovom predmetu pravosnažno su do sada osuđena samo petorica, koja su još u prvih mjesecima nakon hapšenja, odnosno u martu 2017. godine, zaključila sporazume o priznanju krivice i pristala da budu osuđena na po pet mjeseci robije.

Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.

 

Sudija Zoran Radović           Foto: Libertas press/ Savo Prelević 

GREGER I DRUGI LJIGAVCI...

 

Specijalno državno tužilaštvo u žalbi, koja je napisana na tridesetak strana, navodi i da se sud u razlozima presude bavio porukom koju je Saša Sinđelić poslao pred put u Moskvu, a gdje je naveo da će u Rusiji održati „dobro predavanje o izvjesnom Gregeru i drugom ljigavcu“ pa zaključuje da tu „nema govora o sastanku sa okrivljenim Šišmakovom”.

„Međutim, imajući u vidu da je nesporno utvrđeno da je sastanak sa organizatorom Šišmakovim, realizovan na način da Sinđelića ne evidentiraju nadležni organi Rusije, jer je organizator visoki službenik bezbjednosnih službi, te je nejasno kako sud sadržinu ove poruke uzima u prilog svojih zaključaka“, piše u žalbi SDT.

Tužioci pojašnjavaju da sud upravo ove poruke o „konspirativnim sastancima“, ali i one koje sud navodi kao razloge nelogičnosti iskaza svjedoka saradnika, a koje se odnose na njegovo finansijsko stanje, predstavljaju šifrovane komunikacije pa je zbog toga nejasno da sud ove poruke uzima „kao utvrđene činjenice i na njima zasniva zaključak“.

 Saša Sinđelić           Foto: Savo Prelević

SUSRET NA KALEMEGDANU

 

Tri dana nakon što je Specijalno državno tužilaštvo, na čijem čelu je tada bio Milivoje Katnić, na dan izbora 16. oktobra 2016. godine pokrenuo akciju hapšenja osoba zbog sumnji da su učestvovali u pokušaju državnog udara, srpske službe su na mjerama tajnog nadzora na Kalemegdanu u Beogradu, evidentirale tajni susret svjedoka saradnika Saše Sinđelića sa Eduardom Šišmakovim.

Tajni susret na Kalemegdanu fotografisao je tog dana i drugi organizator - okrivljeni Rus Popov, a na tom susretu, kako se navodi u žalbi SDT-a, nesporno je da je Sinđelić primao uputstva od organizatora koja je čitao sa lista papira.

Za tužilaštvo je nejasno kako vijeće suda dokumentovani susret organizatora i svjedoka saradnika uzima za jedini potvrđeni susret i zaključuje da „drugi nijesu dokazani“.

„Umjesto da ovaj susret cijeni upravo kao potvrdu navoda svjedoka saradnika u pogledu ostvarene tajnosti“, piše u žalbi SDT.

 

NOVAC, ORUŽJE, SPECIJALCI

 

Za Specijalno državno tužilaštvo, kako se navodi u žalbi u koju je Libertas imao uvid, sud paušalno i neutemeljeno zaključuje u pogledu opreme, koju je svjedok saradnik predao Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije 25. oktobra 2016. godine i novcu u iznosu od 125.000 eura.

Tužioci Vučinić i Milić tada navode zaključak vijeća Višeg suda, koje je u presudi napisalo da se sa „tom opremom ne može opremiti grupa od 50 specijalaca, te da se sa tim ne bi mogli nositi sa oružanim snagama Crne Gore“ kao i zaključak suda „da nema dokaza da je novac uplatio Šišmakov“.

„Valja istaći da je sama za sebe činjenica u odnosu na opremu ispravna, ali dovedena u vezu sa naoružanjem koje je trebalo biti prenijeto u Crnu Goru, odnosno 50 pušaka i municije, upravo navodi na zaključak da je sva oprema i oružje bili pogodni da posluže specijalcima i drugim pripadnicima za realizaciju kriminalnog plana“, piše u žalbi SDT.

Mirko Paja Velimirović           Foto: Savo Prelević

Oni su problematizovali i zaključke suda oko „neuvjerljivosti svjedoka saradnika u dijelu koji se odnosi na pravila kontrole i discipline članova“, a koji se se zasnivaju na iskazima Sinđelića i svjedoka Mirka Paja Velimirovića.

U žalbi SDT smatra i da se vijeće sudije Radovića neprimjerenim pravnim konstrucijama bavilo analizom svjedočkog iskaza Velimirovića oko nabavke 50 pušaka, karakterišući iskaz terminogijom koju ne prepoznaje pravna teorija i sudska praksa, nazivajući ga da je „na granici sa bajkovitim“...

Koliko je za tužilaštvo, navode u žalbi, bio paušalan pristup prvostepenog suda oko ocjene iskaza Velimirovića, navode i u primjerima iz zaključaka presude:

„Vjerovatnoća da on na Mokroj gori nađe takvo lice jednaka je vjerovatnoći da se pronađe igla u plastu sijena“, ali i pojašnjenje dokazne vrijednosti iskaza oko karakteristike oružja gdje sud opisuje: „Dakle, isto

ne bi bilo oružje namijenjeno za neki beznačajan događaj, sportsku priredbu, kao što bi možda bilo zagađanje glinenih golubova“...

„Što sve dodatno ukazuje na površan i paušalan pristup prvostepenog suda pri ocjeni ovih dokaza, suprotno odredbi 370 ZKP-a, koja obavezuje sud da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno, i u vezi sa ostalim, i da na osnovu toga izvede zaključak da li je neka činjenica utvrđena“, navodi se u žalbi.

U žalbi SDT navodi da bi sud, da je pravilno cijenio, sasvim sigurno utvrdio da je svjedok Velimirović, nakon što je 12. oktobra, „otkrio kriminalni plan“ državnim organima, a potom postupao po uputstvima i nalozima svjedoka saradnika, to činio jer je bio svjestan činjenice da je pod mjerama tajnog nadzora.

„Pravilnom i kritičkom ocjenom nužno dovodi do zaključaka da ne može biti ni govora o tome da postupa kao prikriveni isljednik, kako to pogrešno zaključuje prvostepeni sud. Za naglasiti je da to upravo opravdavaju sugestije i uputstva, koja su davali službenici državnih organa, a u cilju njegovog dopinosa otkrivanju kriminalne organizacije i plana“, piše se u žalbi.

Tokom prvostepene odluke za vijeće Višeg suda razgovor Velimirovića, koji je vodio dan pred izbore, a tiče se oružja pronađenog u kući na Starom Aerodromu, a koje je pripadalo UP i bilo uzeto na revers, zaključilo da je riječ o nepouzdanosti iskaza tog svjedoka.

Nastaviće se...