LIBERTAS OBJAVLJUJE DOKUMENTACIJU KAKO SU SUPRUGA I BIVŠA SAVJETNICA SVETOZARA MAROVIĆA HTJELE DA GRADE NA SVETOM STEFANU
Tajna blaga Đorđine Marović i 2,4 miliona sa misterioznog računa u Švajcarskoj

FOTO: Savo Prelević
Đorđina Marović
Đorđina-Đina Marović, supruga nekadašnjeg potpredsjednika Demokratske partije socijalista (DPS), pravosnažno osuđenog i odbjeglog šefa budvanske kriminalne grupe Svetozara Marovića, uložila je u ljeto 2007. godine 2,4 miliona eura u izgradnju luksuznog apartmansko-ugostiteljskog objekta naspram grad hotela „Sveti Stefan“, piše u dokumentima u koje je Libertas imao uvid.
Tajan posao dogovoren je 13. avgusta 2007. godine kada je zaključen ugovor o zajedničkoj gradnji sa kompanijom "Standard consulting corporation“ sa Sejšela, kojim je predviđeno da se na mjestu oronulog restorana "Golubinj“ u naselju Sveti Stefan izgradi ugostiteljsko-poslovni objekat, površine oko 3.000 kvadrata, apartmanskog tipa.
Foto: Screenshot/Libertas Press
Riječ je o kompaniji koju je, sudeći prema obimnoj dokumentaciji, predstavljala srpska državljanka Olivera Ilinčić, savjetnica Svetozara Marovića dok je bio na čelu Državne zajednice Srbije i Crne Gore (SCG).
Pri kraju mandata u SCG Marović je Ilinčić povjerio funkciju direktora Fonda za privatizaciju vojne imovine Srbije i Crne Gore, a u to vrijeme je država u bescjenje prodala mnoge vojne baze poput Skočiđevojke u Reževićima, austrijsku tvrđavu Arza na poluostrvu Luštica...
Nakon raspada zajedničke države, Ilinčićeva je postala izvršni direktor kompanije "Futura plus” Stanka Subotića-Caneta, ali je poslovna saradnja sa Marovićem, sudeći prema obimnoj dokumentaciji Libertasa, godinama kasnije bila više nego tijesna.
U brojnim bankovnim izvodima, ali i nalozima za plaćanje, vidi se da je Ilinčić bila glavni predstavnik ofšor kompanije "Standard consulting corporation“ sa Sejšela, preko koje su po njenim zahtjevima uplaćivani brojni iznosi, ali završavani i unosni poslovi...
"Libertas u obimnoj dokumentaciji posjeduje informacije i dokaze o namjerama gradnje luksuznog objekta na dragulju crnogorske obale, ali i o uplati 2,4 miliona eura sa računa Đorđine Marović, koji je u to vrijeme imala u ogranku HSBC banke u Švajcarskoj.
U dokumentaciji se nalaze i brojni dokazi o razgranatoj mreži ofšor poslova Olivere Ilinčić sa kompanijama crnogorskih i srpskih biznismena - Zorana-Ćoća Bećirovića, Stanka Subotića-Caneta, ali i članova kriminalnih organizacija, braće iz Pljevalja Darka i Duška Šarića...
Ofšor kompanije sa kojima je Ilinčić poslovala i koje se pominju u dokumentaciji godinama su korišćene za kupovinu atraktivnih parcela u Crnoj Gori, skidanju katastastarskih zabilješki, ali i u razgranatoj mreži podizanja milionskih kredita u crnogorskim bankama, koji nikada nijesu vraćani.
Pare "legle" nakon četiri dana
Prema ugovoru, Đorđina Marović se obavezala da milionski iznos uplati na račun ofšor kompanije sa Sejšela, dok je "Standard consulting corporation” iza koje stoji Olivera Ilinčić, upisan kao suinvestitor i vlasnik nepokretnosti - restorana "Golubinj”.
"Investitor se obavezuje da na ime svog učešća u izgradnji isplati direktno na račun suinvestitora iznos od 2.420.000,00 eura, kao i da uplata bude odmah po zaključenju ugovora, a najkasnije u roku od 30 dana“, piše u tom ugovoru, koji je zaključen u Budvi u ljeto 2007.
Na uplatu se nije dugo čekalo - tri dana kasnije sa računa Đorđine Marović u švajcarskoj HSBC banci isplaćen je cijeli iznos od dva miliona i 420 hiljada eura, a novac je dan kasnije "legao” na račun "Standard consulting corporation” u "Coutts banci”, takođe, u Švajcarskoj.
Foto: Screenshot/Libertas Press
Libertas nema potvrdu da li je račun u HSBC banci sa kojeg je uplaćen milionski ulog za biznis na Svetom Stefanu zapravo isti bankarski račun, koji je otkriven prije desetak godina u zajedničkom istraživačkom poduhvatu Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ).
Tada je u medijima objavljena informacija o tajnom računu Đorđine Marović od 3,8 miliona eura u švajcarskoj banci, kome su pristup imali njen suprug i sin Miloš Marović. Taj račun je otvoren 6. februara 1998. godine, a kao sjedište je navedeno Dositejeva ulica u Budvi, gdje su Marovići živjeli u to vrijeme.
Specijalno državno tužilaštvo je 2015. godine, poslije mnogo zahtjeva i prepiske, dobilo potvrdu od vlasti Švajcarske da je na računu Marovićeve bilo više miliona eura u periodu 2006 - 2007. Nikada nije objelodanjeno da li je taj račun bio obuhvaćen finansijskom istragom SDT-a.
Posao oko kupovine luksuznih parcela na pjeni od mora, sudeći prema dokumentaciji, pripreman je godinu ranije i to osnivanjem "Standard consulting corporationa”, koji je odlučio da 8. decembra 2006. formira i kćerku firmu "Adriatic investments“ sa osnivačkim kapitalom od 405.800 eura, koja je registrovana 3. januara 2007. na izvršnog direktora, Podgoričanina Vuka Đukića.
Da je apartmanski objekat izgrađen, gospođi Marović trebalo je da pripadne 50 odsto od višespratnog zdanja, a druga polovina ofšor kompaniji Olivere Ilinčić.
"Standard consulting corporation”, kako se vidi u papirima, obavezala se da izgradi objekat u roku od dvije godine od dana pribavljanja potrebne dokumentacije.
Gradnja nikada nije ni počela, ali se u dokumentaciji Libertasa jasno vidi se da su Đorđina Marović i Olivera Ilinčić ostvarile saradnju.
"Golubinj" ruglo crnogorske obale
Restoran "Golubinj”, kako piše u katastarskoj evidenciji Uprave za katastar i državnu
imovinu, obuhvata dva poslovna prostora - u prizemlju od 340 i na prvom spratu
319 kvadrata, koji su se godinama vodile na ime firme "Fifth avenue investment
limited”, iza koje, takođe, stoji Olivera Ilinčić.
"Golubinj” Foto: Savo Prelević
Uvidom u Upravu za katastar na ovoj parceli i objektu bivšeg, sada oronulog restorana i rugla Svetog Stefana, sada se vidi da je, 9. septembra 2019. godine, upisana privremena mjera - zabrana raspolaganja i korišćenja nepokretnosti po rješenju Višeg suda u Podgorici.
Teret je upisan po prijedlogu Specijalnog državnog tužilaštva na svojinu, kako se navodi u posjedovnom listu, na "Atlas invest” okrivljenog biznismena Duška Kneževića.
Bivši luksuzni restoran "Golubinj” poslovao je u sastavu hotela “Sveti Stefan”, a potom je 2006. prodat za 350.000 eura kompaniji "Fin invest”, koja je bila povezana sa Kneževićem.
On je atraktivnu nekretninu prodao ofšor kompaniji sa Sejšela, koja je kasnije prešla u vlasništvo firme "Fifth avenue limited investment”.
Olivera Ilinčić u to vrijeme kontrolisala je i dvije povezane firme - "Adriatic investments” i "Property investments”, koje su kupile zemlju u Lučicama, preko kreditnog aranžmana od pet miliona eura, koji je uzet kod Hipo Alpe Adria banke.
Sada firma u stečaju "Adriatic investment” kupila je 2007. godine zemljišni kompleks od 9.200 kvadrata u uvali Lučice kod Petrovca, dok je "Property investments” pazario 9.432 kvadrata.
Godinama je HAAB banka pokušavala da naplati obaveze od ove dvije kompanije, ali bezuspješno, zbog čega je oglasila prodaju.
Obje parcele, prvu od "Adriatic investments” 2018. a potom dvije godine kasnije i od "Property investments”, kupilo je Hotelsko-turističko preduzeće "Vila Oliva” privrednika Žarka Rakčevića.
Zvanično bez plate i ušteđevine
U vrijeme zaključenja ugovora Đorđina Marović, sudeći prema imovinskom kartonu njenog supruga, nije imala nikakvu platu, a kamoli prijavljenu milionsku ušteđevinu i račun u Švajcarskoj.
U imovinskom kartonu iz 2006. godine, pravosnažno osuđeni Svetozar Marović je Agenciji za antikorupciju upisao da, kao tadašnji predsjednik Borda direktora HTP "Budvanska rivijera”, ima prihod od 971,6 eura.
Kolona za primanja supruge ili ušteđevinu je ostala prazna.
Marović nije predao prijavu o imovinskom stanju za 2007. i 2008, već je to učinio 2009. kada se u njegovom imovinskom kartonu navodi da kao potpredsjednik Vlade ima zaradu od 1.036 eura, dok njegova supruga ima prihod od svega 370 eura.
Marović je prijavio i da ima 200.000 eura u kešu, koje je dobio prodajom udjela u kompaniji "Moninvest” - riječ je o firmi koju je Marović osnovao sa svojim partnerima, a koja je bila uključena u projekat izgradnje rezidencijalnog kompleksa vila na rtu Zavala.
Ovaj projekat je kasnije procesuiralo Specijalno državno tužilaštvo, kada je grupa opštinskih funkcionera, na čelu sa tadašnjim gradonačelnikom Budve Rajkom Kuljačom, osuđena na višegodišnje kazne zatvora.
Građevinski biznis nije stran Đorđini Marović.
Nakon što joj nije uspjela gradnja apart-hotela na Svetom Stefanu, pet godina kasnije - 2012. supruga visokog funkcionera DPS kupila je za 300 hiljada eura kuću od slavnog fudbalskog trenera i bivšeg predsjednika Fudbalskog saveza Jugoslavije Miljana Miljanića, u budvanskom naselju Babin do.
Marovićeva je kuću srušila, a potom u avgustu 2012. godine neposredno pred lokalne izbore predala zahtjev za građevinsku dozvolu. Tri godine kasnije, u Babinom dolu nikla je vila sa podrumom, a završetak radova poklopio se sa krajem istrage, koju je SDT vodilo protiv "budvanske grupe”.
Đorđina Marović je u oktobru 2015. godine, tačno sedam dana prije nego što je Specijalno tužilaštvo izdalo nalog za hapšenje njenog sina Miloša, vilu prodala tivatskom biznismenu Radojici Krstoviću.
Iako je očekivala da će prodaja, za koju je kasnije specijalna tužiteljka Lidija Vukčević dokazala da je bila fiktivna, omogućiti da sačuva milionski vrijednu nekretninu, to joj nije pošlo za rukom.
Tokom finansijske istrage utvrđeno je da Krstović nije isplatio 1,5 miliona eura za kupovinu, zbog čega je pravosnažnim rješenjem Višeg suda kuća oduzeta jer je vijeće prihvatilo dokaze tužiteljke Vukčević da je Đorđina Marović izgradila vilu novcem, koji su od kriminala stekli njen suprug Svetozar i sin Miloš.
Sud nije povjerovao u svjedočenja srpskog biznismena Stanka-Caneta Subotića i Podgoričanina Isata Boljevića, koji su lagali na sudu da su navodno pozajmili novac Krstoviću za kupovinu vile, što je bilo presudno da se donese odluka o trajnom oduzimanju atraktivne nekretnine.
Porodica Marović se već gotovo devet godina nalazi u Beogradu.
Marović Foto: Savo Prelević
Zvanične vlasti Srbije, i pored nekoliko urgencija crnogorske Vlade, uporno odbijaju da izruče starijeg Marovića.
On je uhapšen u decembru 2015. godine, a u maju naredne godine je pušten iz spuškog pritvora, nakon što je sa tužilaštvom sklopio sporazum o priznanju krivice gdje je potvrdio da je bio šef kriminalne organizacije, koja je Budvu oštetila za desetine miliona eura.
Sporazum o priznanju krivice je verifikovao Viši sud, ali se Marović nikada nije vratio u Spuž, već je pobjegao u Beograd.
Glavna kazna, kojom je Svetozar Marović, osuđen na jedinstvenu robiju od tri godine i devet mjeseci, apsolutno zastarijeva 10. oktobra 2026.
Njegov nasljednik, Miloš Marović je od 17. septembra 2020. slobodan čovjek jer mu je dan ranije apsolutno zastarjela zatvorska kazna, koju je izrekao podgorički Viši sud.
On je ostao "dužan” državi da provede u zatvoru 11 mjeseci, na šta ga je obavezivala sudska presuda, na koju je osuđen zbog optužbi da je bio uključen u milionsku malverzaciju prodaje zemlje u industrijskoj zoni Jaza.
Zatvor je izbjegao na isti način kao i otac - nekoliko dana prije isteka tridesetodnevnog boravka u Istražnom zatvoru, sa tužiocima je zaključio sporazum o priznanju kirivice i išetao iz pritvora, a potom otišao u Beograd.
Nakon preseljenja je dobio srpsko državljanstvo, a potom je podnio zahtjev da kaznu od 11 mjeseci služi u toj državi, ali na robiju nikada više nije išao.
Istraga protiv Ilinčićeve obustavljena, vrijedne parcele ljetos prodate Olivera Ilinčić, nekada desna ruka Svetozara Marovića, neće odgovarati zbog prevare na organizovan način, za šta je teretilo Specijalno državno tužilaštvo, koje je dva puta Višem sudu u Podgorici dostavljalo optužnice protiv nje i povezanih osoba. Krajem 2022. vijeće podgoričkog Višeg suda, a potom i Apelacioni sud, obustavili su istragu protiv Ilinčić i još nekoliko osoba zbog višemilionskih malverzacija u slučajevima u javnosti poznatim kao “Property investment” i “Krapina”. Specijalno tužilaštvo je optuživalo Ilinčić da je po nalogu Marovića osnovala mrežu od četiri firme, preko kojih su kupovali zemljišne komplekse od Petrovca do Budve, uzimajući milionske kredite kod banaka, koje nijesu vraćali. U tom poslu, kako su navodili iz SDT-a, varali su neke mještane i imućne Budvane... Ilinčić se povezuje sa još dvije kompanije - "Fifth avenue investments limited” i "Good location”, koje su donedavno posjedovale vrijedne zemljišne komplekse u Bečićima i u Budvi. Riječ je o dvije atraktivne parcele uz samo šetalište uz Bečićku plažu, jedne kod Svetog Tome površine 1.729 kvadrata i druge, stotinak metara udaljenoj, ka Rafailovićima, uz nekadašnji hotel "Naftagas”, od 2.585 kvadrata. Placevi su se do maja 2024. godine vodili na firme Olivere Ilinčić, a na njih je godinama, dok je trajala istraga Specijalnog državnog tužilaštva, bila upisana privremena blokada. Apelacioni sud je početkom 2023. godine oslobodio krivice Ilinčić da je bila dio kriminalne grupe Marovića, odnosno da je izvršila milionsku malverzaciju. Na ove dvije parcela godinama se gomilao i dug na ime poreza na nepokretnost Opštini Budva zbog čega je Uprava lokalnih javnih prihoda početkom septembra 2023. upisala hipoteku. Atraktivan plac u Bečićima u maju 2024. godine preuzela je britanska ofšor kompanija "Luss Investments LP”. Ta britanska kompanija je osnivač istoimene firme u Beogradu koja je u vlasništvu tamošnjeg biznismena Zorana Mitrovića, koji je upisan kao izvršni direktor. "Luss Investments LP” je i većinski vlasnik firme Zavod za izgradnju Budve koja u svom vlasništvu ima jednospratnu zgradu pored zgrade Opštine Budva u kojoj su kancelarije brojnih firmi. Nekada je to preduzeće bilo ključni za donošenje planskih dokumenata u Budvi, ali je potom privatizovano. Za Mitrovića se više godina pominje da je preuzeo imovinu "Fifth Avenue Investments”, firme čije je sjedište takođe u Londonu. |
USKORO ČITAJTE: Kako je Olivera Ilinčić od firme biznismena Zorana-Ćoća Bećirovića dobila 480.000 eura zbog skidanja obavještenja - zabilježbe restitucije sa kompleksa “Skočiđevojka”
Ovaj projekat finansira European Endowment for Democracy.
Sadržaj koji je objavljen ne odražava nužno i stav donatora.
