Inspektori zapostavili dvije pravosnažne presude o nezakonitom izboru Raonića

Osam kandidata za generalnog direktora Radio-televizije Crne Gore (RTCG) dostavilo je žalbu Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga na čijem čelu je Naida Nišić, a povodom odluke Inspekcije rada, koja je, saopšteno je ranije, utvrdila da je Boris Raonić, u avgustu, po zakonu izabran za čelnika Javnog servisa.

Portal CdM je danas integralno objavio žalbu kandidata Srđana Čovića, Andrijane Kadije, Časlava Vujotića, Sabrije Vulića, Slavena Knezovića, Vladimira Maraša, Snežane Burzan-Vuksanović i Žarka Božovića:

Mi, doljepotpisani kandidati, još jednom želimo da ukažemo na brojne neragularnosti u radu Javnog servisa RTCG u koje spadaju i aktivnosti u izvještavanju portala RTCG i TVCG, gdje se zloupotrebljava naš medij u privatne svrhe, odnosno u svrhu opstanka neregularnog generalnog direktora RTCG. U kampanju su se uključili i njegovi bliski saradnici, pa smo svjedoci da menadžment, između ostalog, izjavi kako "promptno odgovara na zahtjeve za slobodan pristup informacijama“.

Pa, eto, da ih podsjetimo, da smo predali zahtjev RTCG za slobodan pristup informacijama još 3. septembra, ali odgovora nema ni poslije više od dva mjeseca. Ima tu još detalja, ali o tom potom.

Crnogorskoj javnosti, radi istine, dostavljamo na uvid tekst žalbe upućene na adresu Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, povodom zaključaka Inspekcije rada. Pismo dostavljamo u cjelosti, u kome stoji:

Upravi za inspekcijske poslove u dva navrata je dostavljena inicijativa za inspekcijski nadzor i ocjenu zakonitosti postupka imenovanja generalnog direktora koji je okončan 31. avgusta 2024. godine na sjednici Savjeta RTCG.

Zaključak, odnosno konstatacija predmetnog obavještenja je "da nadležnosti Inspekcije rada započinju danom zaključenja ugovora o radu i prestaju danom otkaza ugovora o radu".

Ovakvo tumačenje potpuno obesmišljava postojanje Inspekcije rada koja, kao i svi ostali inspekcijski organi, radi po načelima preventivnosti, zaštite javnog interesa i istine.

Podsjećamo i da je "subjekt nadzora obavezan da inspektoru omogući nesmetano vršenje inspekcijskog nadzora, da daje obavještenja i postavlja na uvid isprave, odnosno podatke koji su potrebni za vršenje nadzora" (čl. 21 Zakona o inspekcijskom nadzoru).

Već na drugoj strani obavještenja konstatuje se da je dostavljena samo Tabela sistematizacije radnih mjesta, koja bliže definišu radna mjesta i uslove predviđene za radna mjesta RTCG - data kao zavedena pod poslovnim brojem 04-4918/1 dana 14.09.2017. godine, sa potpisom tadašnjeg predsjednika Savjeta RTCG Vladimira Pavićevića.

Od tada je napravljeno barem 20 promjena sistematizacija sa najmanje 800 intervencija na opisima radnih mjesta, tako da taj dokument apsolutno ne predstavlja relevantnu informaciju na osnovu koje se mogu donositi zaključci. Pitanje je zašto se od Inspekcije rada krije (nije dostavljena) prečišćena Tabela sistematizacije koja je pod tačkom 6 promovisana na 37. redovnoj sjednici Savjeta RTCG, 15. aprila 2024, održanoj putem ZOOM aplikacije. Ta "prečišćena" tabela uopšte ne korespondira sa tabelom iz 2017. i ima barem 50 više izvršilaca. Što se tiče uslova za generalnog direktora i nije morala da se mijenja jer savjet na čelu sa Drljevićem u oko 800 promjena sistematizacije od 17. juna 2021. NIKAD nije uvrstio imperativnu promjenu iz Zakona o nacionalnom javnom emiteru iz avgusta 2020. godine koja propisuje da generalni direktor mora imati 10 godina radnog iskustva.

Ovakav administrativni galimatijas svjesno je kreiran da se ne bi moglo ući u trag beskonačnim mahinacijama.

Ministarstvo mora sagledati ovu žalbu u kontekstu i ostalih žalbi i rješenja koja su donošena povodom neregularnosti u RTCG. Naročito zabrinjava što se kod "predmetne situacije definisane na sljedeći način" apsolutno zapostavljaju dvije odluke Višeg suda koje su pravosnažne, a koje konstatuju da je Raonić u dva navrata nezakonito izabran i imenovan.

Uz to, Inspekcija rada ne pokazuje konzistentost u inspekcijskom nadzoru RTCG.

Tako je, podsjećamo, kod prvog imenovanja, Inspekcija rada u avgustu 2021. odbila izvršenje ocjene zakonitosti postupka imenovanja generalnog direktora, pravdajući to nezavisnošću članova Savjeta RTCG. Upravni sud je ovakav stav, potvrđen od drugosteopenog organa, takođe 2021, prihvatanjem tužbe Media centra, vratio na razmatranje Ministarstvu rada i ono je trebalo da donese novu odluku, do 8. juna 2024.  Rok je probijen. Nije se valjda čekalo da se namjeste novi zakonski uslovi.

Takođe, u slučaju trećeg imenovanja, Inspekcija rada bježi od odgovornosti citiranjem člana 35 u dijelu koji kaže da: "Protiv odluke Savjeta o imenovanju generalnog direktora može se pokrenuti postupak pred nadležnim sudom".

Međutim, ista formulacija stoji i za izbor direktora TVCG i RCG u članu 36: "Protiv odluke generalnog direktora o imenovanju direktora Radija, direktora Televizije, odnosno direktora Internetske publikacije, može se pokrenuti postupak pred nadležnim sudom".

Podsjećamo, u analognom slučaju imenovanja direktora TVCG, Inspekcija rada je već donijela rješenje u julu 2023, kojim se, zbog konflikta interesa, utvrđenog provjerom informacija kod ostalih institucija, proglašava nelegalnim izbor Marije Tomašević za direktora TVCG. Sva je prilika da je Marija Tomašević, ipak, profesionalno - bez intervencija, čekala i pristala da Inspekcija rada obezbijedi pravilnu primjenu zakona.

U dopisu, tj. inicijativi za treće imenovanje Raonića, skrenuta je pažnja da sastavni dio materijala za ispitivanje budu i mišljenja advokata koje je traženo specijalnim zahtjevom od strane Drljevića i Amine Murić 20. avgusta 2024. Taj dio materijala se ne pominje u izvještaju.

Suština grešaka u obavještenju Inspekcije rada je da se ne koriste mehanizmi ispitivanja kako bi se subjekti nadzora (RTCG) pridržavali zakona, drugih propisa i opštih akata. Osim što se ne pridržavaju zakona, očigledno je i da se opšti akti i dokumentacija, ne daju niti javnosti, niti Inspekciji rada.

Umjesto toga se, kao informacija, plasira neodrživa teza da je nekim radom i faktičkim radom Raonić uspio da stekne zakonito radno iskustvo tokom trajanja ugovora koji je nastao nezakonitim odlukama Savjeta RTCG. A koji je i sam (ugovor o radu) pun stavki kojim se krše zakoni i interni akti.

Način upotrebe obavještenja Inspekcije rada u posljednjih nekoliko dana čak ukazuje na to da je namjerno proizveden dokument sa tvrdnjama (nelogičnim, dakako) kojim bi se u javnosti derogirala odluka Višeg suda koju inspekcija samo ovlaš pominje.

Dakle, ili je Raonić imenovan treći put - a jeste, što i piše u pretposljednjem paragrafu četvrte stranice obavještenja, ili ako mu se spori jedan mandat - što njegovi (RTCG) advokati i čine u mišljenju branjenom na sjednici 29. avgusta 2024, sa koje još ne postoji zapisnik, niti podaci dostavljeni Inspekciji rada, onda nema pomenutih 2 godine, 11 mjeseci i 13 dana koje mu potpisuje rukovodilac Pravne službe RTCG, koja je i izazvala ovaj haos i pomoćnik v.d. generalnog direktora koji nije pravnik.

Smatrajte da ovo obraćanje nije samo formalna žalba, već i iskrena pomoć institucijama koje su na evropskom putu doživjele kurcšlus misli, akcija,  procedura i zakona.

Na kraju, nije nečasno spotaknuti se, sramota je istrajati u gluposti i šteti nauštrb javnog interesa.

Nadajući se da procesuiranje ove inicijative neće trajati 28 mjeseci, tražimo urgentan postupak.

Srđan Čović,

Andrijana Kadija,

Časlav Vujotić,

Sabrija Vulić,

Slaven Knezović,

Vladimir Maraš,

Snežana Burzan-Vuksanović,

Žarko Božović.