Profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, glumac, nekadašnji ministar kulture i direktor Crnogorskog narodnog pozorišta, Branimir Popović, ugovorio je u septembru 2013. godine sa Vladom Crne Gore otkup stana na ekskluzivnoj lokaciji u podgoričkom Siti kvartu po cijeni od 190 eura po jednom kvadratnom metru i sa rokom otplate od 120 mjeseci.

Tako je Popović, sudeći po kupoprodajnom ugovoru u koji je Libertas imao uvid, stan od 75 kvadrata u jednoj od lamela univerzitetskog centra kupio po cijeni od ukupno 14.247,68 eura.

Cijene tolikih stanova na istoj lokaciji, rekli su Libertasu u nekoliko agencija koje se bave prodajom nekretnina, danas iznose deset puta više – od 146 do 191 hiljade eura.

Zgrada u kojoj se nalazi stan koji je bivši ministar kulture otkupio po povoljnim uslovima Foto: Libertaspress/Savo Prelević

Od 2001. do 2003. kada je Popović rukovodio Ministarstvom kulture, kao ni 2013. kada je ugovorio kupovinu nekretnine od države, u Crnoj Gori nije bio na snazi Zakon o sprečavanju korupcije, koji javne funkcionere obavezuje da prijave kojom imovinom i prihodima raspolažu.

Popović je prvi izvještaj o tome Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK) dostavio 2017. za prethodnu godinu, kada je stupio na dužnost umjetničkog direktora CNP-a.

U tom izvještaju se navodi da ima vlasnički udio u porodičnoj stambenoj zgradi od 121 kvadrata ukupne površine, koji je naslijedio, ali ne piše kada, kao i da je stopostotni vlasnik stana od 97 kvadrata, koji je kupio. Za tu nekretninu nije preciziran datum kupovine. U listu nepokretnosti piše da je riječ o stanu u zgradi u podgoričkom naselju Kruševac, koja je u katastar upisana 2016. godine.

Popović je ASK-u prijavio i zajmove od po 50.000 eura, koje je ugovorio 2006. i 2016. godine.

Država mu obezbijedila prostor za umjetničko stvaralaštvo

Godine 2013. tadašnja Vlada, na čelu sa Milom Đukanovićem, omogućila je Popoviću kupovinu stana po povoljnim uslovima u cilju, piše u ugovoru u koji je Libertas imao uvid, “trajnog obezbjeđivanja radnog prostora za umjetničko stvaralaštvo”.

Procijenjena vrijednost nekretnine od 75 kvadrata, prema obračunu tadašnje Vlade, iznosila je 64.575 eura, odnosno 861 euro po kvadratu.

U istom obračunu, koji je u septembru 2013. ovjerio tadašnji direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović, piše da je vrijednost tog stana umanjena za 80 odsto, odnosno za 51.660 eura, na osnovu Popovićevog radnog staža i starosti objekta, pa je bivšem ministru kulture obračunato da stan od 75 kvadrata plati ukupno 12.915 eura, odnosno po 172 eura i 20 centi po jednom kvadratu.

S obzirom na to da je Popović sa Vladom ugovorio kupovinu stana na 120 mjesečnih rata, cijena je uvećana za dva odsto godišnje kamate, pa je konačna vrijednost dostigla cifru od 14.247,68 eura.

Prva rata od nepuno 119 eura Popoviću je stigla na naplatu u oktobru 2013. Posljednju bi trebalo da plati u septembru 2023. godine, kada će i zvanično postati vlasnik “radnog prostora” u Siti kvartu.

Libertas nije uspio da dobije detaljno obrazloženje tadašnjeg direktora Uprave za imovinu Blaža Šaranovića na osnovu čega je početna vrijednost Popovićevog stana umanjena za 51.660 eura jer se on nije javljao na telefon, niti odgovarao na poruke.

Vladina Komisija za stambena pitanja je u julu 2012, godinu prije nego je potpisao ugovor o otkupu, isti taj stan Popoviću dala u zakup na neodređeno vrijeme, takođe, ne bi li mu trajno obezbijedila prostor za umjetničko stvaralaštvo.

Rješenje o davanju u zakup stana koji je Popović potom otkupio

“Komisija za stambena pitanja Vlade Crne Gore, postupajući po zaključku Vlade Crne Gore br 06-45/3 od 5. jula 2012. godine, donosi rješenje da se Branimiru Popoviću, profesoru na Fakultetu dramskih umjetnosti, u cilju trajnog obezbjeđivanja radnog prostora za umjetničko stvaralaštvo, dodjeljuje u zakup na neodređeno vrijeme s pravom kupovine po povoljnim uslovima stan u Podgorici, na lokaciji DUP Univerzitetski centar, Lamela 1, površine 75 kvadrata”, piše u rješenju, koje je komisija donijela 23. jula 2012. godine, a koje je potpisao tadašnji predsjednik tog Vladinog tijela, Slavoljub Stijepović.

Kao obrazloženje takve odluke, Stijepović je u rješenju naveo da Branimir Popović, “kao priznati i afirmisani umjetnički stvaralac u Crnoj Gori, nema riješeno pitanje obezbjeđenja radnog prostora za umjetničko stvaralaštvo na adekvatan način”.

Da li je i koliku kiriju plaćao za navodni radni prostor u Siti kvartu dok nije potpisao ugovor o otkupu i koji su rezultati njegovog umjetničkog stvaralaštva u njemu, Libertas nije uspio da sazna jer se Popović nije odazivao na telefonske pozive, niti odgovarao na poruke, koje su mu poslate prije osam dana.

Radili i po članu od dvije rečenice

Rješenje o davanju stana u zakup Popoviću donijeto je na osnovu članova 27 i 29 odluke o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funcionera.

“O pitanjima iz svog djelokruga, komisija odlučuje na sjednicama. Komisija donosi akte u formi odluke, zaključka i rješenja”, glasi član 27, na osnovu kojeg je Popoviću dato 75 kvadrata za umjetničko stvaralaštvo.

Članom 29 je propisano da komisija, uz saglasnost Vlade, može rješavati stambene potrebe pojedinih funkcionera i određenih lica zaposlenih u ustanovama, bez oglašavanja (putem zakupa, kupovinom pod povoljnim uslovima, zamjenom stana i dodjelom kredita), u skladu sa zakonom.

“Komisija, uz saglasnost Vlade, može licu u stanju socijalne potrebe, riješiti stambeno pitanje, davanjem stana putem poklona”, navodi se u članu 29, na koji se pozvala komisija kada je Popoviću dala stan u zakup.

Stijepović: Sve je po zakonu

Slavoljub Stijepović, aktuelni savjetnik predsjednika države Mila Đukanovića i bivši prvi čovjek Komisije za stambena pitanja, koja je dala u zakup stan Branimiru Popoviću, rekao je Libertasu da je o pitanju rješavanja stambenih pitanja funkcionera “javnost više puta obavještavana”.

“O njemu se raspravljalo i u Skupštini Crne Gore, a njime su se bavili i nadležni državni organi koji su ocijenili da je povodom dodjele i otkupa ovih stanova sve rađeno u skladu sa zakonima i procedurom”, kazao je Libertasu Stijepović.

Komisija na čijem je čelu bio, naveo je on, radila je shodno legislativi u toj oblasti.

Stijepović nije odgovorio na pitanje ko je, osim njega, činio tadašnju Komisiju za stambena pitanja.

“Komisija za stambena pitanja Vlade Crne Gore se osniva odlukom Vlade, a čine je predstavnici Vlade, Skupštine, predsjednika Crne Gore i Vrhovnog suda. Kako se mijenjao sastav i mandat Vlade, tako se i mijenjao i personalni sastav komisije zavisno od toga koga su predstavnici subjekata koji čine komisiju delegirali za članstvo”, glasi odgovor Stijepovića na pitanje o sastavu komisije čiji je bio predsjednik.

Nije odgovorio ni na pitanje Libertasa kojim funkcionerima je omogućena kupovina stanova od Vlade Crne Gore po povoljnim uslovima dok je bio na čelu Komisije za stambena pitanja.

“Rješavanje stambenih pitanja po ovom osnovu je u nadležnosti Vlade Crne Gore i samo ona može da da podatke o licima koji su ostvarili pravo na rješavanje stambenih pitanja”, rekao je Stijepović.

Specijalno državno tužilaštvo formiralo predmet

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) dostavilo je Skupštini Crne Gore početkom decembra zahtjev za skidanje imuniteta poslanicima DPS-a Predragu Boškoviću, Dragici Sekulić, Suzani Pribilović i poslanicima Socijaldemokrata Ivanu Brajoviću i Damiru Šehoviću, zbog postupka koji je SDT pokrenulo protiv njih, a na osnovu krivične prijave koju je Vlada podnijela zbog dodjele stanova i stambenih kredita javnim funkcionerima.

Premijer u tehničkom mandatu, Dritan Abazović, krajem oktobra je saopštio da je SDT-u podnijeta krivična prijava protiv Predraga Boškovića, Damira Šehovića, Dragice Sekulić, Suzane Pribilović, Ivana Brajovića, Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanje Vlahović, Dražena Miličkovića, Jelene Radonjić, Aleksandra Jovićevića i Osmana Nurkovića, zbog sumnje da su, rekao je tada, pričinili višemilionsku štetu budžetu Crne Gore dodjelom stanova I stambenih kredita javnim funkcionerima.

U SDT-u je 6. decembra formiran krivični predmet protiv njih zbog sumnje da su počinili krivično djelo zloupotreba službenog položaja.