Policajac sa Menhetena, koji je nekada radio za telefonsku kompaniju, a čije je ime izgubljeno u istoriji, predložio je 1895. godine da se linijama koje koriste poznati kriminalci doda skriveni spoj za prisluškivanje. Gradonačelnik, Vilijam L. Strong, odobrio je ovu tehniku i dvije decenije je prisluškivanje tajno cvjetalo u njujorškoj policiji. Vijesti o ovoj praksi su procurile 1916. godine, što je dovelo do negodovanja i do javne istrage — policija je prisluškivala i pozive sveštenika. Komesar njujorške policije Artur Vuds branio je metode svojih policajaca, rekavši: "Ne možete uvijek da radite detektivski posao sa čarobnjačkim šeširom i dječijim rukavicama".

Kriminalci su oduvijek željeli da pričaju, a da ih ne čuju, a policajci su uvijek željeli da slušaju, a da ih ne vide. Od otkrivanja prisluškivanja, kriminalci su pokušavali da ostanu korak ispred prisluškivača. Neke ličnosti iz podzemlja su u potpunosti izbjegavale telefone. Bernardo Provencano, don sicilijanske mafije, komunicirao je putem picinija – poruka napisanih na sitnim komadićima papira – koristeći varijantu Cezarove šifre, elementarnog načina šifrovanja u kojem se svako slovo pomjera za tri mjesta u abecedi. Komande visokog nivoa se mogu prenijeti pomoću picinija, ali metoda je prespora za operacije koje se u carstvu droge odvijaju iz sata u sat. Devedesetih godina prošlog vijeka, meksički karteli su usvojili šifrovanje da bi šifrovali svoje telefonske pozive. Luis Fri, tadašnji direktor Federalnog istražnog biroa (FBI), požalio se 1998. godine Bilu Gejtsu da je softver za šifrovanje, uključujući i Microsoftov, učinio prisluškivanje zastarjelim. Prema Friju, nije dobio izvinjenje: "Morate da nabavite veće računare“, rekao je Gejts.

Edvard Snouden (bivši zaposleni u američkoj Centralnoj obavještajnoj agenciji - CIA) otkrio je 2013. godine da američke državne agencije nadgledaju komunikaciju građana u velikom obimu. Programeri koji su orijentisani na privatnost ubrzo su počeli da objavljuju još robusniju tehnologiju šifrovanja. Fil Cimerman — koji je 1991. godine objavio pionirski softver za šifrovanje mejlova, poznat kao “Priti gud prajvesi” (Pretty Good Privacy) — lansirao je Blekfon, koji je nudio kriptovane šifrovane pozive i poruke. Uređaj je postao popularan kod svih koji se bave bezbjednošću, od aktivista u represivnim državama do državnih agenata.

Od lansiranja Blekfona, različiti kriptovani telefoni su postali traženi u Evropi. Ovi uređaji nijesu za obične ljude. Ne možete objavljivati na Instagramu, igrati igrice ili provjeravati pjesme na Šazamu. Obično su to Android ili Blekberi, uređaji koji su "očvršćeni“— rekonfigurisani tako da korisnik može da pristupi samo jednoj aplikaciji za razmjenu poruka. Možete da komunicirate samo sa drugim ljudima sa mreže na koju ste se pretplatili. Takve mreže imaju svoje servere, u stilu Signala ili Votsapa. Očvršćeni telefoni često nemaju funkcionalnu kameru, a usluge geolokacije i praćenja su onemogućene. Funkcija "brisanje“ odmah briše sve poruke. Sofisticiranije usluge nude režim "dvostrukog pokretanja“, tako da uređaj može – pritiskom na dugme – da izgleda kao običan pametni telefon. Ovi uređaji koštaju oko 1.500 dolara, a šest mjeseci rada na mreži koštaju oko hiljadu dolara.

Marketing ovih uređaja isticao je njihovu otpornost. Skaj Global, koji je osnovan u Kanadi i koji je ponudio popularnu Skaj šifrovanu aplikaciju, obećao je nagradu od pet miliona dolara svakome ko može da provali njen kod. Druga mreža, Enkročet, hvalila se da njeni uređaji nude "komunikaciju bez brige“ i "elektronski ekvivalent redovnog razgovora između dvoje ljudi u praznoj prostoriji“. Promocija za usluge ove mreže sadržala je fotografiju neraspoloženog Edvarda Snoudena.

Organizovani kriminalci u Evropi su pohrlili na kupovinu kriptovanih telefona. (Sjevernoameričko kriminalno bratstvo je nešto kasnije prešlo na ovu tehnologiju.) Neke od ovih mreža osnovali su naizgled legitimni biznismeni. Kanadskog izvršnog direktora Skaj Globala, Žana Fransoe Eapa, Gardijan je opisao kao "šmokljana koji nikada nije popušio ni cigaretu“. Druge mreže su kreirali poznati kriminalci. MPC, koji se ugasio prije tri i po godine, bio je u vlasništvu ozloglašene braće iz Glazgova, Džejmsa i Berija Gilespija, koji su vodili imperiju droge. Oni su pobjegli iz Evrope u Južnu Ameriku nakon što su izdati nalozi za njihovo hapšenje 2019. godine i od tada su nestali. Policija sumnja da ih je ubio klan u Brazilu.

Kriptovani telefoni su bili genijalni, ali ove mreže su imale neke nerazdvojive bezbjednosne nedostatke: grupisanje kriminalne klijentele učinilo ih je primamljivom metom za policiju u mnogim zemljama. Bilo je to kao da su se svi kriminalci sakrili u zamak sa debelim zidovima i primamili osvajače da probiju njihovo sklonište. Nijedna evropska policija nije imala bolje opsadne mašine, ili više razloga da ih koristi, od Holanđana. U Holandiji je toliko kriminalaca koristilo kriptovane uređaje da su ti uređaji postali poznati kao telefoni za kriminalce.

Holandska Nacionalna jedinica za visokotehnološki kriminal ciljala je 2016. godine na Enetkom (Ennetcom), mrežu koju koristi oko 19.000 ljudi, većina njih sa sjedištem u Holandiji. Nakon što su otkrili da su serveri kompanije smješteni u Kanadi, kriminalistička jedinica je zatražila da kanadska policija dobije nalog za pretres za kopiranje podataka. Mreža, u vlasništvu Holanđanina po imenu Deni Manupasa, napravila je spektakularnu zbrku: čuvala je privatne ključeve za sistem na istom serveru kao i poruke mreže. Analitičari u Holandiji su dobili privatne ključeve, a zatim ih koristili za dešifrovanje poruka. Manupasa je uhapšen zbog "namjernog omogućavanja zločina“, kao i mnoge njegove mušterije — uključujući Nufala Fasihu, ozloglašenog marokanskog i holandskog ubicu i trgovca drogom, koji je kasnije osuđen za pokušaj ubistva.

Neuspjeh Enetkoma je trebalo da upozori kriminalce koji su svjesni bezbjednosti da se prema šifrovanim telefonima odnose sa oprezom. Erik Van De Sandt, član holandske Nacionalne jedinice za visokotehnološki kriminal, 2020. godine je studentima na Univerzitetu Kembridž rekao da je glavna slabost kriptovanih mreža to što su njihovi protokoli za šifrovanje razvijeni u tajnosti, često od strane kriptografa koji nijesu bili dovoljno vješti. "Morate pogledati antropologiju“, rekao je Van De Sandt studentima. Pošto se provajderi kriptovanih usluga fokusiraju na "isključivo kriminalnu zajednicu“, objasnio je on, "oni primenjuju povjerljivost i na sopstveni poslovni proces...Nikada nijesu mogli stvarno testirati tu bezbjednost dok nije bilo prekasno." On je nastavio: "To je pravi problem za sve kriminalce... Završite sa zaista lošim proizvodom jer nema transparentnosti. Blago nama!”.

Uprkos nedostacima ovih mreža, oni su nastavili da pronalaze korisnike. Policija u Holandiji i drugim zemljama počela je da traži slabosti dvije najpopularnije mreže na kontinentu: Enkročet i Skaj. U reklamama, Enkročet je tvrdio da je svoje servere smjestio na bezbjedne “ofšor” lokacije. To nije bilo tačno: bili su u redovnom centru podataka u Rubeu, industrijskom gradu na sjeveroistoku Francuske. Francuska nacionalna policija, nakon što je shvatila o čemu se radi, izvršila je istragu. U januaru 2019. godine, u ranim fazama zajedničke francusko-holandske operacije, francuska policija je izdala nalog za tajno kopiranje Enkročetovih servera. Analitičari su tada počeli da traže grešku u sistemu koju bi mogli da iskoriste.

Ubrzo su je i našli. Prema riječima jednog stručnjaka, Francuzi su kopirali Enrkočetov razvojni server, gdje su kreirali i testirali novi kod. Programeri su uspjeli da naprave virus, a zatim ga pošalju, maskiran kao ažuriranje, na sve Enkročetove telefone. Operacija, koja je počela u aprilu 2020. godine, odvijala se u dvije faze. Policiji su prvo poslate kopije svih tekstova i slika sačuvanih na Enkročetovim telefonima. (Enkročet je obično brisao poruke nakon sedam dana, ali čak i samo sedmični tekstovi su pružili bogate uvide u identitet i ponašanje kriminalaca.) U drugoj fazi, koja je trajala oko dva mjeseca, policija je shvatila kako da čita poruke u realnom vremenu.

Janin van den Berg, glavna komesarka holandske policije, rekla je novinarima: "Kao da smo sjedjeli za stolom za kojim su ćaskali kriminalci". Enkročet je ugašen u julu 2020. godine. Istraga je imala posebno seizmički efekat u Ujedinjenom kraljevstvu, gdje je mreža imala oko 10.000 korisnika. Tamo je uhapšeno više od 2.800 osoba, a britanski sudski sistem je i dalje prepun Enkročet slučajeva.

Operaciju protiv Skaja pratio je sličan obrazac. Pomalo nevjerovatno, serveri Skaja su takođe bili smješteni u Rubeu. I njih je kopirala francuska policija. Poruke Skaja su bile smještene na drugom sistemu od Enkročeta i bilo je teže zaraziti mrežu masovnim virusom. Umjesto toga, rekao mi je neko ko poznaje istragu, čini se da su analitičari pokrenuli "protokolarni napad“ koji je prevario telefone da otkriju njihove privatne ključeve.

Skaj je doživio istu sudbinu kao Enkročet – uključujući ono što Europol, agencija za sprovođenje zakona Evropske unije, opisuje kao "fazu uživo“ od tri sedmice, kada su sve poruke mogle da se tajno čitaju u realnom vremenu. U martu 2021. godine, šefovi policije u nekoliko zemalja su radosno objavili pad Skaja. Osnivač kompanije, Eap, optužen je u Sjedinjenim američkim državama za reketiranje i za omogućavanje "transnacionalnog uvoza i distribucije narkotika prodajom i servisiranjem šifrovanih komunikacionih uređaja“. (Eap je odbacio optužbe, a Skaj Global je napisao zahtjev tvrdeći da je njegova imovina nepravedno ciljana; advokat firme je tvrdio da je samo "mali dio“ njenih klijenata bio umiješan u nezakonite aktivnosti.)

Tri mjeseca nakon propasti Skaja, FBI i Australijska federalna policija najavili su gašenje “an0ma” — mreže sa mnogo manje korisnika nego Skaj ili Enkročet, i sa upadljivo drugačijim porijeklom. Američki i australijski agenti su sami stvorili an0m, kako bi uhvatili kriminalce. Povjerljivi izvor koji je nekada radio za šifrovanu telefonsku mrežu pomogao je agencijama da razviju aplikaciju i da uvedu an0m telefone glavnim ličnostima organizovanog kriminala—među njima i australijskom narko-kralju Hakanu Ajiku, koji je u bjekstvu u Turskoj. F.B.I. i Australijska federalna policija nijesu morali da dešifruju an0m poruke. Dizajnirano je da svaki tekst poslat na mrežu bude tajno kopiran na serveru u Evropi i čitan od strane policijskih istražitelja u Americi.

Endrju Jang, bivši federalni tužilac u južnom okrugu Kalifornije, vodio je operacije an0m, i rekao mi je da je jedan od ciljeva napada na ovu mrežu bio da se "razgradi poslovni model“ šifrovanih telefona kao oruđe organizovanog kriminala. Jang je objasnio: "Moj argument je uvijek bio - Ako ovo uradimo, oni će se vratiti šaputanju, pokrivanju usta, iza zavjese. Jer kako bi više ikada mogli imati povjerenja u ovo?”.

Još nije definitivno da li je paradigma šifrovanog telefona zaista slomljena. Kriminalci i dalje moraju da razgovaraju jedni sa drugima. Štaviše, tužilačka vrijednost poruka dobijenih u razotkrivanju kriptovanih telefona dovedena je u pitanje. Iako su mnogi kriminalci osuđeni kao rezultat razotkrivanja — više od 400 samo u Ujedinjenom Kraljevstvu — advokati koji brane ljude uhapšene na ovoj osnovi usprotivili su se tome da se poruke koriste kao dokaz, tvrdeći da veliko prikupljanje privatnih komunikacija krši Zakon o privatnosti ili prisluškivanju određene zemlje, ili da same poruke ne dokazuju umiješanost u zločin.

Bez obzira na ishod takvih pravnih polemika, epoha dešifrovanja je nesumnjivo obezbijedila obilje obavještajnih podataka. Nikada ranije nije bilo moguće vidjeti tako uživo koliko hiljada kriminalaca razgovara jedni sa drugima kada misle da ih niko ne sluša. Europol, koji je koordinirao zajedničke međunarodne istrage, postao je centar za analizu dešifrovanih telefonskih obavještajnih podataka. Zalihe agencije su ogromne; ispitala je oko milijardu poruka samo od Skaja. Policajci koji rade na ovim operacijama kažu da su dešifrovane poruke preoblikovale njihov pogled na to kako funkcioniše organizovani kriminal: njegove razmjere, lukavost i nemilosrdnost.

U oktobru su se dva najviša službenika Europola, koji rade na ozbiljnom i organizovanom kriminalu, sastala sa mnom u sjedištu agencije, u zabranjenoj poslovnoj zgradi u mirnom dijelu Haga. Francuz Žan Filip Lekuf i Finac Jari Liuku, zajedno imaju više od 70 godina radnog iskustva u policiji. Ni jedan ni drugi nijesu mogli da se sjete još jednog otkrića u kome su tako brzo naučili. Kao prvo, rekao je Liuku, telefonski podaci su ih obavijestili o važnim ličnostima organizovanog kriminala koji su im bili "potpuno nepoznati“ i koji su se sigurno osjećali "nedodirljivim“. Sada su ovi ljudi — skoro uvijek su to bili muškarci — aktivne mete.

Lekuf mi je rekao da su, prije razotkrivanja kriptovanih telefona, policijske snage bile "malo u mraku“ o tome kako organizovani kriminal funkcioniše svakodnevno, čak i ako je povremena uspješna istraga davala slabo osvjetljenje na određenu grupu ili aktivnost. Bilo je to kao da je neko upalio hiljade reflektora, i "mogli bismo ne samo da slikamo već i snimamo“.

Jedan od najšokantnijih telefonskih obavještajnih podataka, kažu istražitelji, dolazi iz Crne Gore. Devedesetih i dvijehiljaditih, najunosniji posao za crnogorske klanove bio je šverc cigareta u Evropu, prvenstveno preko jadranske luke Bar. Takva trgovina se nastavlja i danas, ali duvan sada ima ozbiljnog konkurenta: kokain. Dvije najefikasnije kriminalne grupe u zemlji, Kavač i Škaljari, nazvane su po oblastima u toj zemlji, u lučkom gradu Kotoru. Ovi klanovi su se umrežili sa balkanskom dijasporom da bi uspostavili veze sa južnoameričkim proizvođačima droge i evropskim finansijerima, te sad distribuiraju narkotike u ogromnim količinama. Ova dva klana su, takođe, posvećeni međusobnom istrebljivanju: oko 50 članova kriminalnih klanova ubili su rivali u posljednjih par godina.

U Crnoj Gori, organizovani kriminal je česta pojava, ali opasna tema za razgovor. Pošto ova zemlja ima svega 600.000 stanovnika i pošto je šverc u maloj privredi posao sa velikim prometom, a pošto se trgovina ne može nastaviti bez saučesništva državnih službenika, te kada govorite o kriminalu u Crnoj Gori vi često govorite i o politici. Tako su 2003. godine, antimafijaški tužioci u Italiji optužili crnogorskog premijera Mila Đukanovića da je glavni za šverc cigareta. Takođe je optužen za zavjeru sa glavnim ličnostima u kriminalnoj organizaciji Kamora. Italijanski istražitelji su 20 mjeseci prisluškivali Đukanovića (na starinski način). On je, kako su kasnije pisali, "promovisao, postavljao, režirao i, u svakom slučaju, učestvovao u udruženju mafijaškog tipa” koje je Crnu Goru pretvorilo "u raj za ilegalnu trgovinu”. Đukanović, koji je negirao optužbe, imao je diplomatski imunitet i nikada mu nije suđeno u Italiji; slučaj protiv njega je odbačen 2009. godine. Dugo vremena mu skandal nije politički nanio štetu. On i njegova stranka - Demokratska partija socijalista, ostali su na vlasti do 2020. godine, a Đukanović je do ove godine imao uglavnom ceremonijalnu ulogu predsjednika. (U drugom krugu ga je pobedio Jakov Milatović, mladi pro-evropski kandidat.)

Milo Đukanović Foto: Libertaspress/Savo Prelević

Nekolicina novinara izvještava o povezanosti kriminala i državne korupcije u Crnoj Gori. Na putovanju u zemlju, januara i februara ove godine, sreo sam se sa dvije najhrabrije novinarke u toj zemlji: Oliverom Lakić, sa portala Libertas, i Jelenom Jovanović, iz lista Vijesti. Prijetnje smrću ovim ženama bile su uobičajene, a obezbjeđenje ih štiti 24 sata dnevno. Lakić je 2018. godine pucana u nogu, usred bijela dana. Iste godine izvor Jovanovićeve je ubijen u kafiću u trenutku dok ga je ona intervjuisala. Nijedan od metaka kojima je napadač pucao na izvora nije pogodio Jovanovićevu, ali ona, u svojim noćnim morama, kaže, vidi "narandžaste oči“ ubice.

Nakon što je Skaj infiltriran, odnos snaga se iznenada okrenuo ka novinarima u Crnoj Gori, gdje je mreža bila popularna. Europol je analizirao milijardu poruka koje je prikupio napadom na ovu kriptovanu mrežu. Pretraživao je tekstove u potrazi za ključnim riječima i frazama. Riječ "likvidirati“, na nekoliko jezika, izazvala je upozorenje; tako i "spavanje“ i "razbiti“ — šifrovane riječi za ubistvo. Sredinom 2021. godine, Europol je crnogorskim tužiocima poslao prvi od mnogih obavještajnih paketa u kojima su detaljno opisani veliki zločini i korupcija u koje su umiješani najviši zvaničnici u državnim institucijama. Sadržaj paketa bio je tajan, ali je najmanje jedan izvor u Crnoj Gori, zabrinut da bi obavještajne podatke mogli zakopati korumpirani tužioci, procurio novinarima. Ovaj strah je bio opravdan: specijalni tužilac Saša Čađenović uhapšen je prošlog decembra jer nije reagovao na obavještajne pakete Europola koji su osudili i visoke ličnosti kavačkog kriminalnog klana i policajce koji su prikrivali aktivnosti tog klana. (Čađenović je u zatvoru i čeka suđenje.)

Saša Čađenović Foto: Libertaspress/ Savo Prelević

U aprilu 2022. godine, Olivera Lakić je za Libertas napisala zapanjujući izvještaj na osnovu obavještajnih podataka Europola. U njemu je detaljno opisano kako izgleda dok Miloš Medenica, sin Vesne Medenice, jedne od najistaknutijih sudija u Crnoj Gori, planira da sa korumpiranim policajcem uveze cigarete i kokain preko barske luke. U jednom tekstu, Miloš je policajcu rekao: "Reci im odmah da sam radio oko cigara. Da ne mogu da kucam i pričam preko običnog telefona, da im kažem šta radim. I da znaš 100 odsto da sam od četvrtka od 11 uveče krenuo za Bar, i da sam na relaciji Bar-PG bio čitavo vrijeme." Štaviše, presretnute poruke koje je poslao Miloš sugerišu da njegova majka štiti ilegalni poduhvat.

Miloš Medenica Foto: Screenshot/Sky

Vesna je, rekao je njen sin, imala moć da utiče na sudije u krivičnim predmetima, pa čak i da pokrene višemilionske pronevjere protiv neprijatelja svog sina. "Otišao sam kod nje“, napisao je Miloš u jednoj poruci, prema kasnijim tvrdnjama Vijesti, "Sve ide kako treba, u toku su pripreme ko će se baviti slučajem”.

Vesna Medenica Foto: Libertaspress/Savo Prelević

Izvještaji su podstakli tužioce da reaguju. Vesna je uhapšena prije nego što je stigla na let za Beograd, a Miloš se potom predao. Suđenje Medenicima i nekolicini navodnih saučesnika trebalo bi da počne u maju u glavnom gradu Podgorici. Na pripremnom ročištu kome sam prisustvovao, sudnica nije bila dovoljno velika, a neki optuženi su sjedjeli među advokatima i novinarima. Vesna, obučena u crni komplet i štiklama sa oštrom potpeticom, sjedjela je dva reda ispred novinara Libertasa, čije je izvještavanje pomoglo da se ubrza njen pad. To je mala zemlja.

Vesna Medenica sa advokatima Foto: Libertaspress/Savo Prelević

Čak i prije razotkrivanja kriptovanih telefona, Transperensi Internešonal (Transparency International) je Crnu Goru svrstao u jednu od najkorumpiranijih nacija u Evropi. Ipak, razmjere korupcije koja je otkrivena preko Skaja je bila veća od očekivanog. Tokom moje posjete, stigao je svjež obavještajni paket Europola, zasnovan na Skaj porukama. Nekoliko ministara u Vladi i organa za sprovođenje zakona mi je reklo da su u njemu detaljno opisane aktivnosti desetak crnogorskih policajaca koji su komunicirali sa kriminalcima na toj mreži. U stvari, obavještajni podaci Europola o policijskim torturama bili su gori nego što sam mogao da zamislim. Prema martovskom izvještaju u Libertasu, elitni policajci su koristili Skaj da prijateljima iz kavačkog klana šalju fotografije na kojima muče osumnjičene; nakon prijave, direktor policije je smijenjen, a uhapšeno je još 12 policajaca.

Dritan Abazović, mladi i harizmatični premijer Crne Gore, vodio je kampanju protiv organizovanog kriminala i njegovih pomagača. Ovakav stav je, između ostalog, umanjio njegovu popularnost – izgubio je povjerenje u avgustu i sada vodi tehničku vladu – ali izgleda da je i dalje posvećen borbi. Posjetio sam njegovu kancelariju u januaru i pitao ga o uticaju razotkrivanja Skaj poruka: "Kao da je atomska bomba stigla u Crnu Goru“, rekao je on. "Visoki policajci, šefovi pravosuđa! Poslije svih naših sumnji... konačno, možemo da kažemo, ovo je zaista nešto što se dešava.“ On je nastavio: "Razotkrivanje Skaj aplikacije je bilo najmoćnije oružje u istoriji naše borbe protiv organizovanih kriminalnih grupa.“

Dritan Abazović Foto: Libertaspress/Savo Prelević

Telefonski obavještajni podaci naglašavaju kako je kokain postao centralni dio organizovanog kriminala u Evropi. U protekle dvije decenije, posao sa kokainom na kontinentu je daleko nadmašio tržište heroina i sintetičkih droga. Sveobuhvatna istraga istraživačkog centra “Insajt krajm” iz 2021. godine otkrila je da su kolumbijski kokainski karteli prebacili fokus na Evropu nakon što su izgubili kontrolu nad američkom distribucijom meksičkim grupama. Kao rezultat toga, posao sa kokainom je sada prvenstveno špedicija.

Dešifrovani tekstovi su pomogli vlastima da mapiraju ovaj savremeni put svile. Skaj je imao oko 70.000 aktivnih korisnika, od kojih je skoro četvrtina bila grupisana oko dvije najprometnije morske luke u Evropi: Roterdama u Holandiji i Antverpena u Belgiji. Carinici sada vjeruju da oko polovina evropskog kokaina stiže u ove luke. U januaru sam posjetio oba mjesta. Razmjere velike morske luke je teško shvatiti. Vožnja od jednog do drugog kraja roterdamske luke trajala je 40 minuta. Planine raznobojnih kontejnera bile su nagomilane poput džinovskih kockica, među visokim dizalicama.

Prošle godine je više od 20 miliona kontejnera obrađeno u Roterdamu ili Antverpenu. Carinici su pregledali manje od dva odsto njih. Vjerovatno je mnogo švercovanja propušteno. Ipak, uz pomoć telefonskih obavještajnih podataka i policije na terenu, uočili su nekoliko trenutnih obrazaca švercovanja. Najpopularniji metod isporuke kokaina u ove luke se zove rip on/rip of. Grupa rip on u luci u Južnoj ili Centralnoj Americi utovaruje kokain u kontejner za transport, a zatim prenosi njegovu lokaciju grupi rip of u Evropi, koja ulazi u odredišnu luku, pronalazi kontejner i izbacuje proizvod u kamionu. Europol je analizirao mnoge poruke koje sadrže serijske brojeve ciljnih kontejnera, veličine pošiljki i drugih uputstava.

Šef belgijske carine Kristijan Vanderveren — luckast čovjek od 58 godina sa sijedom kosom i gustim crnim obrvama — rekao mi je da su njegovi službenici 2022. godine uživali u rekordnoj godini, zaplijenivši 150 tona kokaina samo u Antverpenu . Kokain, koji u Evropi obično košta oko 50 dolara po gramu, često se miješa sa supstancama kao što su lidokain i prašak za pecivo. Ako je kokain koji je stigao u Antverpen imao čistoću od 80 procenata i bio prodat po 60 procenata, što je sadašnji standard — vrijednost je iznosila skoro osam milijardi dolara.

Zaplijenjeni kokain je spaljen. U decembru su lomače u Luci Antverpen bile toliko ogromne da su lokalne novine taj događaj nazvale “Bijeli Božić”. Međutim, policija i dileri rade pod pretpostavkom da će samo od 10 do 15 odsto kokaina koji ulazi u velike morske luke biti zaplijenjeno. Vanderverenovi timovi mogu da snimaju čitave kontejnere i marljivo ciljaju na teret koji stiže iz zemalja proizvođača latino Amerike. Bez obzira na to, policija nikada neće moći da pregleda sve kontejnere sa tih brodova. Tovar svježeg voća može da se zadrži samo kratko. Vjerovatno je da su, čak i uz pomoć telefonskih obavještajnih podataka, carinici u Antverpenu prošle godine propustili oko 600 tona kokaina.

Kriminalne grupe naporno rade na smanjenju gubitaka u lukama. Vanderveren je ukazao na nekoliko posebno pametnih strategija za borbu protiv šverca droge. Ponekad, objasnio je, kriminalci zaobilaze ciljano skeniranje koristeći tehniku koja se zove rip of zamjena, u kojoj maskiraju porijeklo dolaznog tereta tako što ga, recimo, prebacuju u kontejner iz "sigurne“ zemlje dok je brod na posredničkoj evropskoj luci. Nedavno je Vanderveren bio svjedok nove metode, poznate kao trojanski konj, u kojoj grupa rip ofa ulazi u luku Antverpen ili Roterdam iz druge evropske luke dok boravi u kontejneru. Dolaskom u morsku luku u isto vrijeme sa pošiljkom droge, oni mogu da istovare proizvod prije nego što carinik ima priliku da pregleda kontejner. Tokom toplotnog talasa ljeta 2019. godine, par švercera zaključanih u kontejneru u Antverpenu pozvalo je belgijsku policiju svojim telefonima tražeći da budu spaseni.

Nakon dvočasovne potrage, njih dvojica, koji su bili svučeni do pojasa i jako dehidrirani, pronađeni su i potom uhapšeni. Belgijska i holandska policija je 2021. godine uhapsila oko 500 osoba u roku od mjesec dana nakon razotkrivanja Skaja, ali Vanderveren je naredne godine imao više posla nego ikad: "Mislio sam da će operacija Skaj suštinski razbiti kriminalnu organizaciju“, rekao mi je, "Ali nijesmo zaustavili cunami."

Telefonski obaveštajni podaci pomogli su Europolu da shvati zašto se trgovina kokainom ne može tako lako pobijediti. Njegovi sistemi su fleksibilniji, manje hijerarhijski i manje krhki nego što se ranije mislilo. Antverpen i Roterdam su možda najvažnije morske luke za posao sa kokainom, ali — ako Vanderveren i njegovi policajci postanu previše vezani za svoj posao — postoje alternative. Ne tako davno, lučki inspektori u Le Avru, u Francuskoj, prvi put su otkrili metodu krijumčarenja trojanskim konjem.

Baš kao što granični policajci sprovode analizu rizika na brodovima iz Južne Amerike, kriminalci vrše sopstvene procjene evropskih luka. Kada su zvaničnici Europola pregledali poruke kriminalaca, saznali su da mnoge luke za koje su smatrali da su manje važne za trgovinu kokainom postaju glavni centri: Livorno, Italija; Sines, Portugal; Vlisingen, Holandija. Južnoamerički kriminalci su u međuvremenu isporučivali drogu sa novih lokacija, nadajući se da će ovi "hladni putevi“ izbjeći otkrivanje policije. Iz Paragvaja, ranije mjesto niskog rizika, češće se isporučivao kokain. U sjedištu Europola, u Hagu, službenici su počeli da govore o "efektu vodenog kreveta“, u kome je pritisak policije na jednu geografsku oblast gurnuo robu na drugu stranu.

Vožnja komercijalnim brodovima je, naravno, samo jedan od načina prenošenja droge. Telefonska obavještajna služba razotkrila je različite načine na koje se privatni zanati koriste u švercovanju. U jednom razgovoru, snimljenom na an0m, grupa švercera u Australiji i jugoistočnoj Aziji, uključujući Hakana Ajika, narkobosa koji je bio jedan od prvih korisnika mreže — razgovarala je o upotrebi jahte za prevoz 500 kilograma kokaina od Barankilje u Kolumbiji, do oko 160 kilometara od obale "Lor“. Ovo je bila skraćenica za "Gospodara prstenova“ (The Lord of the Rings), što znači Novi Zeland. (Policijski istražitelji su takođe primijetili da se u tekstovima Australija pominje kao "Red “, na engleskom - "Order", sugerišući nestašnu igru riječi: "Lor and Order“ - Novi Zeland i Australija). Prema planu, kada bi jahta stigla na pravu lokaciju, droga bi bila pričvršćena za bove i puštena u okean; lokacije tereta bi bile proslijeđene "posadi za lov“ sa Novog Zelanda, koja bi sakupljala teret čunom.

Mnogo drugih takvih zapleta je izašlo na vidjelo. U avgustu 2021. godine, britanski granični policajci zaplijenili su dvije tone kokaina sa luksuzne jahte Kahu u Lamanšu. Tužioci su predočili telefonske dokaze koji pokazuju da se jahta sastala kod obale Barbadosa sa drugim čamcem iz Surinama, prije nego što je sa svojim teretom prešla Atlantik. Englez Endrju Kol bio je zadužen za isporuku kokaina kopnenoj posadi u Engleskoj koju je predvodio čovjek kodnog imena Viking. Policija je uhapsila Kola prije nego što je imao priliku da isporuči robu. Njegova posljednja poruka svom šefu u Južnoj Americi bila je: "Ukrcavamo se”.

Kokain je multinacionalni posao, ali, prije razotkrivanja kriptovanih telefona, smatralo se da organizovani kriminalci najradije rade sa svojim sunarodnicima ili sa ljudima iste etničke pripadnosti. Svakako da postoje kriminalne grupe vezane za nacionalni ili etnički identitet. Međutim, dešifrovani razgovori su pokazali koliko često veliki kriminalci formiraju međunarodna udruženja koja prkose očekivanim političkim opredjeljenjima. Albanci i Srbi, na primjer, očigledno mogu da ostave po strani svoje istorijske razlike da bi zajedno zaradili novac. Službenici Europola sada rjeđe govore o organizovanim kriminalnim grupama, a češće o kriminalnim mrežama. Lekuf, francuski policajac, ispričao mi je svoje iznenađenje kada je otkrio koliko često se govore jezici Zapadnog Balkana u dešifrovanim razgovorima iz Centralne i Južne Amerike. Nasmijao se i rekao: "Šta oni rade ovdje?".

U junu 2019. godine, u luci Filadelfija, službenici američke Agencije za carinu i zaštitu granica ukrcali su se na kontejnerski brod Gajan, koji je doplovio iz Čilea, preko Paname i Bahama, a išao je za Roterdam. Agenti su pronašli oko 20 tona kokaina, za koji su procijenili da vrijedi više od milijardu dolara. Agencija nikada nije napravila veću zapljenu droge. Uhapšena je grupa crnogorskih državljana. Njih je jedna balkanska grupa regrutovala kao švercere: neke za po 50.000 dolara, a glavnom saradniku je obećano više od milion. Američki tužioci smatraju da je, dok je Gajan plovio, noću do njega gliserom prevezeno nekoliko pošiljki kokaina; mornari su dizali vreće kokaina na brod koristeći brodsku dizalicu i čuvali drogu u transportnim kontejnerima, pazeći da zamijene pečate. Tokom putovanja, Crnogorci su regrutovali dva samoanska člana posade da se pridruže njihovoj šemi. Nekako su iz Agencija za carinu i graničnu zaštitu saznali za ovaj posao. Crnogorski mornari su koristili, kako je tužilaštvo saopštilo, kriptovane telefone, koje su im dali nadređeni. Nijedna američka agencija za sprovođenje zakona nije priznala da je koristila poruke sa telefona u operaciji Gajana.

Crnogorski nije jedini jezik Zapadnog Balkana koji je istaknut u šifrovanim četovima. Na Skaju, albanski je bio jedan od najčešće korišćenih jezika, poslije engleskog.

Zoran Brđanin, bivši direktor crnogorske policije, rekao mi je da su telefonski obavještajni podaci otkrili da su njegovi sunarodnici sada sve više ukorijenjeni u zemljama duž kokainskih ruta. Dok su Crnogorci nekada bili samo kuriri, sada su se ozbiljno bavili i prodajom. To je bio isti put koji su iskovali meksički karteli, koji su prvobitno služili kao mazge za distribuciju droge koja je ulazila u Ameriku, a zatim preuzeli kontrolu nad čitavim lancem snadbijevanja. (Brđanin je otpušten sa funkcije u martu, nakon otkrića korupcije i torture u crnogorskoj policiji; premijer Abazović je rekao da ne dovodi u pitanje Brđaninov profesionalni kapacitet, ali je dodao da direktor policije treba da "zna ko su kriminalci u policiji.")

Zoran Brđanin Foto: Libertaspress/Savo Prelević

Iako su mnogi kriminalci na šifrovanim mrežama bili ličnosti nižeg ranga, ovi razgovori su pomogli službenicima za sprovođenje zakona da izgrade detaljne slučajeve protiv "meta visoke vrijednosti“.

Danijel Kinahan je četrdesetpetogodišnji Irac koji vodi organizaciju koja, prema američkom Ministarstvu finansija, "švercuje smrtonosne narkotike, uključujući kokain, u Evropu i predstavlja prijetnju cijeloj legalnoj ekonomiji kroz svoju ulogu u međunarodnom pranju novca“. Ljubitelji sporta možda poznaju Kinahana i kao bivšeg vlasnika MTK Globala, kompanije koja omogućava menadžerske usluge u boksu, i kao čovjeka kome se Tajson Fjuri, svjetski šampion u teškoj kategoriji Svjetskog bokserskog savjeta, javno zahvalio što je organizovao dva meča za titulu protiv britanskog profesionalnog boksera Entonija Džošue. (Nakon što je Fjurijeva izjava izazvala bijes, udaljio se od Kinahana.)

Kinahan se 2017. godine vjenčao u hotelu Burj Al Arab sa sedam zvjezdica u Dubaiju. Lista gostiju za vjenčanje ubrzo je zakačena na zidove nacionalnih policijskih agencija. Uključuje Riduana Tagija, Holanđanina marokanskog porijekla kome se trenutno sudi u Holandiji za nekoliko ubistava i pokušaja ubistava; Edin (Tito) Gačanin, Bosanac kojeg američka Uprava za suzbijanje narkotika opisuje kao jednog od najvećih svjetskih švercera; Ričard Eduardo Rikelme Vega, Holanđanin čileanskog porijekla, koji je prije dvije godine osuđen u Holandiji za pranje novca od droge i odgovornog za mnoge atentate; i Rafael Imperiale, jedan od važnijih ličnosti kriminalnog klana Kamora. (Imperiale je postao svjedok države.)

Prema informacijama službenika Europola, u vrijeme vjenčanja smatralo se da ovi kriminalci visoke vrijednosti rade u svojim okruženjima. Ali Skaj obavještajni podaci, zajedno sa svjedočenjem holandskog svjedoka koji je poznat samo kao Nabil B, pokazali su da je vjenčanje poslovni sastanak za džinovsko irsko-bosansko-čileansko-holandsko-marokansko-italijansk kriminalno udruženje. Ova grupa je postala poznata policiji kao "Super kartel". Skaj obavjštajni podaci pokazuju da je grupa, pored švercovanja, osnovala udruženje za pošiljke kokaina. Irski istražitelji veruju da je pošiljke Gajana finansirao Super kartel. Jari Liuku, iz Europola, primijetio je da kriminalne mreže "međusobno sklapaju poslove kako bi smanjile rizike kada je riječ o otkrivanju i gubitku finansijske imovine, odnosno kada je riječ o višetonskim pošiljkama kokaina“. Drugim riječima: "oni se ponašaju kao normalni biznismeni“.

U martu 2020. godine, Britanac po imenu Rajan Džejms Hejl, koji je povezan sa kartelom Kinahan, poslao je tekstualnu poruku bugarskom kontaktu na Skaju o ogromnoj pošiljci kokaina koja se uputila ka obali Španije: "Danas ćemo utovariti 700 kilograma...Vaš dio je 30 odsto.” U Valensiji je ubrzo zaplijenjeno 698 kilograma kokaina. Jedan od Hejlovih navodnih zavjerenika, Entoni Alfredo Martinez Meza, Panamac koji je, izgleda, organizovao utovar pošiljke, poslao je frustrirajuću poruku kada je pošiljka zaplijenjena: "Usrao sam se u svoj jebeni život".

Prošlog novembra, operacija "Dezert lajt" —zajednička operacija holandskih, emiratskih, francuskih, španskih, belgijskih i američkih policijskih snaga—uhapsila je 49 osoba za koje se sumnja da su povezane sa Super kartelom, uključujući Hejla i Martineza Mezu. Europol je veselo objavio da je nanijet veliki udarac mreži odgovornoj za uvoz oko 30 odsto evropskog kokaina. Danijel Kinahan, njegov brat i njegov otac jedini su važni članovi Super kartela koji nijesu uhapšeni. Postoji nagrada od pet miliona dolara za informacije koje vode do hvatanja ove dvojice.

Ako ste uključeni u veliku operaciju narkotika, logistika je samo pola bitke. Pranje novca je podjednako složeno. Djelimično zahvaljujući nadzoru telefonske komunikacije, istražitelji su saznali da se Kinahanova banda često bavila pranjem novca oslanjajući se na tehniku koja je nekada napredovala duž originalnog Puta svile (povezivanje sredozemnog mora sa Azijom): transfer novca preko "Havala" sistema. U ovom sistemu, gotovina se ne kreće preko granica. Umjesto toga, neformalni bankari od povjerenja, poznati kao havaladari, drže velike fondove novca i isplaćuju klijentima po prijemu tokena. Ovaj neformalni bankarski sistem, koji je i dalje popularan u arapskom svijetu i južnoj Aziji, ima i legitimnu upotrebu, ali je i zavodljiv za organizovane kriminalce. Kada je Hezbola proširila svoje poslovanje sa drogom i oružjem, koristila je havalu. Agencije za sprovođenje zakona sada nazivaju havala ili aranžman sličan havali "neformalnim sistemom prenosa vrijednosti“.

Robert Mekalen, istražitelj pranja novca iz Sjeverne Irske, proučava ove sisteme. Objasnio mi je da se oslanjaju na "mrežu kontrolora“, koja efektivno funkcioniše kao trgovačka berza, sa milijardama dolara likvidnosti i sa predstavnicima raštrkanim širom svijeta. Svaka mreža kontrolora nadgleda vrijednost na sličan način: neko u Dablinu, na primjer, želi da prebaci pola miliona eura na bankovni račun u Dubaiju bez korišćenja glavnog finansijskog sistema. Za proviziju od oko devet odsto, agent kontrolora prepoznaje da novac postoji u Dablinu i šalje uputstva kolekcionarima u Dubaiju da prepoznaju vrijednost tamo. Poravnanje unutar mreže se zatim završava tokom narednih nekoliko godina.

Kada smo razgovarali o neformalnim sistemima prenosa vrijednosti na šifrovanim mrežama, Mekalen mi je rekao da je preferirani token bio serijski broj novčanice male vrijednosti: pet dolara, dirhama ili eura. Pošiljalac i primalac u razmjeni podijele serijski broj računa i razmjena je završena. Propast Enkročeta je posebno osvijetlila koliko su ovi neformalni sistemi postali popularni. U porukama je bilo bezbroj referenci "tkn“ — token. Zauzvrat su se često slale fotografije serijskih brojeva.

Mekalen je rekao da su takve transakcije bile toliko vrtoglave da je preokrenuo tradicionalnu detektivsku priču. "Ne možete pratiti novac“, objasnio je. "Oslijepićeš." Umjesto toga, pokušao je da identifikuje određene obrasce ponašanja — "tipologiju i metodologiju“ — i djelovao je pod pretpostavkom da svako ko se bavi tim obrascima mora da pokušava da premjesti prljavi novac. Pričao mi je o slučajevima u kojima su transferi vrijednosti bili toliko brojni i zaobilazni da bi bilo nemoguće, na osnovu bilo koje pojedinačne trgovine, odrediti krajnju destinaciju novca. Jedini razlog zbog kojeg je uspio da shvati kako te razmjene funkcionišu, rekao je, bio je "zato što su toliko pričali o tome na Enrkočetu“.

Razgovori na Skaju pokazali su se slično prosvjetljujućim. U septembru 2022. godine, Džoni Morisi, Irac koji je ranije radio kao portir noćnog kluba u Mančesteru, uhapšen je u Španiji pod sumnjom da je prao stotine miliona eura za bandu Kinahan, koristeći havalu. Tokom istrage o Morisiju, koja je trajala 18 mjeseci, agenti u Irskoj, Sjedinjenim američkim državama i Španiji su iz njegovih poruka i drugih dokaza pretpostavili da je prao oko 350.000 eura dnevno. "On je bio izvršni direktor Kinahanovih“, objasnio mi je Roj Mekomb, bivši viši istražni službenik britanske Nacionalne agencije za borbu protiv kriminala, koji ima saznanja o grupi Kinahan. Ali Morisi, naglasio je Mekomb, nije bio finansijski inovator: "Sve što je uradio bilo je da je koristio pouzdan i u suštini sistem van mreže za prebacivanje novca. On nije bio Barklejs banka. Bio je klijent Barklejs banke". Morisi trenutno čeka suđenje u Španiji.

Kursevi nasilja se mijenjaju kroz dešifrovane tekstove. U 2020. godini, Enkročet poruke su otkrile postojanje mjesta za mučenje u napuštenom kontejneru za transport u jednom naselju južno od Roterdama. Još šest kontejnera je dizajnirano kao ćelije za držanje zatvorenika. Kada su policajci upali u kontejner za mučenje, pronašli su stomatološku stolicu sa držačima za ruke i noge, pored stezaljki za prste, skalpera, čekića, kliješta, gasnih plinova i ljepljive trake. Jednan prostor služio je za mučenje vodom. Soba je bila zvučno izolovana.

Prema dešifrovanim porukama sa Enkročeta, čini se da je sajt postavio čovjek po imenu Rodžer P. , prema navodima holandskog sudskog sistema, koji je u podzemlju bio nadaleko poznat kao Piet Kosta. Kosta, za koga se smatra da je radio za kolumbijski kartel, nedavno je osuđen na 15 godina zatvora zbog svoje uloge u pošiljci kokaina čija je vrijednost veća od 8.000 funti. Prije hapšenja, poslao je poruku o nekoliko zatvorenika koje drži njegov klan: "Nadam se da ću imati priliku da ih mučim“.

Kostina prilika se nikada nije ukazala, jer se izgradnja mjesta za mučenje dogodila istovremeno sa fazom dekodiranja poruka sa Enkročeta. Policija je bila dužna da interveniše kad god bi saznala za neposrednu prijetnju nečijem životu, čak i pod rizikom za operaciju, ali je prostorija za mučenje pretresena prije nego što je upotrijebljena. Širom Evrope, policajci su intervenisali u ovim slučajevima sa alarmantnom učestalošću. Britanska policija je spriječila oko 200 "prijetnji po život“ o kojima se razgovaralo u Enkročetu. (Sudovi se sada utrkuju da održe korak sa ovim intervencijama: londonski kriminalac koji je na Enkročetu tražio "2 divljaka“ da osveti napad na njegovu majku i govorio o svojoj "Džejms Bond zvečki“ — pištolju Valter PP — nedavno je osuđen u Centralnom kaznenom sudu u Londonu za zavjeru za ubistvo.) U Europolu, Lekuf je objasnio da, iako nije bio iznenađen što je otkrio da kriminalci koriste nasilje, bio je šokiran "nivoom nasilja“ u Evropi.

U Holandiji i Belgiji stope ubistava su i dalje niske, ali se atmosfera promijenila kada su se aktivnosti podzemlja prelile u svakodnevni život. Godine 2019, Derk Virsum, advokat Nabila B, glavnog svjedoka u slučaju ubistva holandske vlade protiv Riduana Tagija i 16 drugih osumnjičenih, ubijen je ispred svoje kuće, u Amsterdamu. Dvije godine kasnije, Peter de Vris, najpoznatiji holandski istraživački novinar, takođe je ubijen. De Vris je bio u kontaktu sa Nabilom B. Devet muškaraca je uhapšeno zbog učešća u zločinu. Jedan osumnjičeni je presretnut tokom poziva u kojem je svojoj djevojci rekao da je de Vris "uvijek gurao nos tamo gdje mu nije mjesto“ i da su ga zato upucali.

U januaru, dok sam bio u posjeti Antverpenu, jedanaestogodišnja djevojčica u gradu je ubijena u svojoj kući. Ona je bila rođaka navodnog dilera, Otmana El Balutija, koji je odrastao u blizini luke i koji je navodno vodio veći dio gradskog posla sa kokainom; sada se smatra da živi u Dubaiju. Metak kojim je ubijena djevojčica je očigledno bio namijenjen drugom članu porodice. Posjetio sam mjesto ubistva, koje je bilo u mirnoj ulici u okrugu Merksem. Prije nekoliko godina, ubistvo na takvom mjestu bilo je nezamislivo.

Nasilje je endemsko za trgovinu drogom, ali se u većem dijelu sjeverne Evrope mislilo da je brutalnost povezana sa drogom problem koji se javlja negdje drugo: u Meksiku, u Americi, u Južnoj Evropi. Telefonski podaci, zajedno sa nizom jezivih naslova, razbili su taj mit. U junu 2022. godine, nakon niza pucnjava, gradonačelnici Amsterdama i Roterdama su pisali holandskom parlamentu, upozoravajući na "zločinačku kulturu nasilja koja poprima italijanska obilježja“. Gradonačelnici su dodali: "Ne radi se samo o sukobima koji izbijaju oko kontrole trgovine drogom, već, takođe, vidimo nasilje kao demonstraciju moći i sa namjerom da se oslabi naš demokratski pravni sistem".

U septembru 2022. godine, kao da je dokazao tezu gradonačelnika, belgijski ministar pravde Vinsent Van Kuikenborn stavljen je pod pojačano obezbjeđenje kada je policija saznala za zavjeru za otmicu protiv njega. U ulici u kojoj je živio sa porodicom otkriven je automobil sa više oružja, a ubrzo su uhapšena četvorica Holanđana povezanih sa švercom droge. Belgijski mediji su izvijestili da je zavjera imala za cilj da primora razmjenu zatvorenika: Van Kuikenborna za istaknutog dilera. Bio je to potez koji karteli u zemljama Latinske Amerike već godinama rade.

Telefonski obaveštajni podaci takođe su otkrili da nacije u centru evropske trgovine kokainom postaju zaražene korupcijom. Vanderveren, šef belgijske carine, rekao mi je da klanovi ne mogu očekivati da prebacuju drogu kroz luku Antverpen bez makar prećutne pomoći lučkih radnika. "Zločinačka organizacija mora da ima nekoga ko radi na carini i ko zna u kom kontejneru se nalazi droga i kako se čuva“, rekao mi je. Ponekad su lučki radnici podmićeni; ponekad su ugroženi; ponekad je to kombinacija i jednog i drugog".

U maju 2021. godine, nakon razotkrivanja Skaja, 10 ljudi koji rade u luci u Antverpenu uhapšeno je zbog dosluha sa klanovima. Prošlog decembra, tridesetogodišnja službenica kompanije u luci osuđena je na šest godina zatvora zbog pomaganja švercerima. Ona je koristila Skaj da bi trgovcima ljudima obezbjedila vrijeme dolaska za pošiljke robe, serijske brojeve kontejnera i pin kodove za njihov pristup.

Dešifrovanje kriminalnih poruka ponekad je omogućavalo da se vidi koliko podmićivanje košta. Za jednu pošiljku za Barselonu, vozačima dizalica, radnicima na pristaništu i menadžerima luka ukupno je plaćeno oko 460.000 hiljada eura kako bi se olakšala distribucija pošiljke. U nekim porukama, dopisnici su razmišljali da li bi trebalo da odlože dolazak kokaina dok se radnik na pristaništu, a kojeg plaća klan, oporavlja od bolesti.

Endrju Jang, tužilac u slučaju an0m, bio je zatečen ukrštanjem korupcije i kriminala koji je video u porukama: "Mislite o organizovanom kriminalu i državnoj korupciji kao različitim pojmovima, ali oni zapravo nijesu. Oboje imaju isti cilj, a to je da pokušavaju da preuzmu legitimne institucije za svoje ciljeve. I koriste jedni druge da to urade." Nastavio je: "Kada dođete do zajednice, bilo da je u Antverpenu, Njujorku ili Tihuani, gdje su državni zvaničnici pravi kriminalci – ne rade za kriminalce, već su oni sami kriminalci – jednostavno je teško da ih se riješite .”

U februaru je jedan crnogorski diler pristao da razgovara o tome kako je razotkrivanje Skaja uticalo na kriminalno bratstvo u Crnoj Gori. (Uslovi našeg intervjua bili su da ga ne mogu imenovati ili citirati.) Upoznali smo se nešto kasnije nego što smo planirali. Tog dana ispred jednog restorana u Podgorici upucan je drugi diler droge. Moj kontakt je poznavao žrtvu i bio je u bolnici.

Sastali smo se u zadnjoj kancelariji auto-limarske radnje, zajedno sa mojim prevodiocem i čovjekom sa dobrim vezama koji mi je pomogao u organizovanju susreta. Pušio je parlament cigarete, bio je krupan, sive kože i tamnih krugova ispod očiju. Nosio je majicu sa likom Vladimira Putina, čiji je obožavatelj. Nasuprot tome, mrzio je Evropsku uniju, Amerikance i gej ljude – grupe koje je slobodno združio. Povremeno je dolazio njegov sin da isprazni pepeljaru.

Ubrzo nakon što smo sjeli da razgovaramo, diler je rekao mom prevodiocu da intervjua ipak neće biti: on nije špijun i nikada neće biti. Ipak, on je nastavio da govori, a ja sam nastavio da slušam. On je rekao da je bacio svoj Skaj telefon u more dvije sedmice prije nego što je cijela mreža razotkrivena, pošto je dobio neku vrstu upozorenja o infiltraciji policije. Nijesam bio siguran da li da vjerujem u ovo, ali bilo je moguće: crnogorska policija je djelovala na osnovu alarmantnih informacija od Europola prije nego što je mreža Skaj demontirana, i spriječila je ubistva na osnovu obavještajnih podataka. Korumpirani policajac uključen u jednu od tih operacija možda je ponudio omiljenim saradnicima dojavu.

U svakom slučaju, izgledalo je da ovaj diler nije bio zabrinut zbog toga što će biti uhapšen samo na osnovu njegovih poruka. On je, međutim, bio zabrinut zbog novog duha sprovođenja zakona u njegovoj zemlji. Premijer Abazović se dvije noći ranije pojavio na televiziji kako bi prozvao i osramotio građane za koje se vjeruje da su umiješani u organizovani kriminal i korupciju. Moj kriminalni kontakt mi je rekao da je nevoljno impresioniran premijerom: "svaki pojedini detalj televizijskog govora je bio tačan". On se takođe požalio da je, otkako je počeo telefonski nadzor, poboljšana bezbjednost u luci Bar. Radna grupa britanskih graničnih policajaca sada je radila tamo kako bi pomogla u zaustavljanju protoka švercovanja robe u Evropu i činilo se da efikasno obavljaju posao. Švercovanje cigareta velikih razmjera, sa žaljenjem je priznao on, trenutno nije održivo.

Šta je sa kokainom? Da li je trgovina i dalje živahna? Pitao sam. On se okrenuo i rekao da će me prebiti i ostaviti negdje u jarku. Onda se ponovo okrenuo prema meni, a pošto mi je prijetio da će mi polomiti kosti, ne osjećam krivicu što sam ga citirao: "Ne bi trebalo da postavljate takva jebena pitanja“, rekao je on, "U Crnoj Gori je to loše po zdravlje".

On možda nije želio da odgovori na pitanje, ali statistika govori sama za sebe: posao sa kokainom i dalje cvjeta. Rekordne zapljene u Antverpenu prošle godine carinici su proslavili kao pobjedu, ali oni jednostavno mogu ukazivati na veći obim trgovine drogom u luci. Nemoguće je izmjeriti ono što se ne vidi. Postoje i drugi načini da se procijeni vrijednost trgovine. Cijena kokaina u Evropi je ostala stabilna, a možda čak i pada u nekim mjestima. Prosječna čistoća kokaina u Evropi je u međuvremenu porasla. Ovi trendovi ne ukazuju na to da je prodaja u problemu. Analize otpadnih voda takođe sugerišu da sve više Evropljana koristi drogu.

Preko Atlantika - u Kolumbiji, u Peruu i u Boliviji, koje uzgajaju 99 odsto svjetskih plantaža kokaina, poljoprivredne tehnike se poboljšavaju. Tobi Mjuz, novinar koji je napisao "Kilo“, mučnu istragu o trgovini kokainom u Kolumbiji, rekao mi je da su posljednjih godina uzgajivači sadili mnogo novih i posebno plodnih sorti kokainskog žbuna i da su postali sve vještiji u korišćenju herbicida.

"Nikada se nije proizvodilo više kokaina nego sada“, rekao mi je Mjuz.

Evropski političari čiji je posao da se suprotstave trgovini ostavljeni su u zbrci. U luci Antverpena sreo sam Vinsenta Van Peteghema, potpredsjednika belgijske Vlade i njenog ministra finansija. Pošto njegovo ministarstvo obuhvata carinarnicu, kokain je njegov problem. Rekao mi je da, iako postoje mjere koje vlada može da preduzme u borbi protiv organizovanog kriminala – bolji skeneri, više carinika, poboljšana saradnja između nacionalnih policijskih snaga – protok droge će prestati samo ako dođe do promjene stava među Evropljanima: "Droga se normalizuje u našem društvu“, rekao je on, "Korisnici treba da se pogledaju u ogledalo. Dovode našu bezbjednost u opasnost. Nadam se da su dovoljno mudri da shvate da, bez potražnje, nema ponude.”

Izgledalo je da je malo vjerovatno da će moralni poziv korisnicima kokaina uspjeti. Pitao sam se kolika je pozitivna energija među policajcima. U Europolu, Lekuf je opisao period između infiltracije u Enetkomu i razotkrivanja an0ma kao ekvivalent periodu ikada je usvojeno metoda prisluškivanja od strane organa za sprovođenje zakona: vrijeme policijske dominacije bez premca. Kriminalci su pričali kao da niko ne sluša. Policija je slušala, a da nije viđena. Taj period se završio. Policija je obavila hiljade hapšenja, a veliki kriminalci su bili u zatvoru. Međutim, organizovani kriminal je ostao snažan.

Naravno, istražitelji u Europolu i drugdje još uvjek su prebirali milijarde tekstova zaplijenjenih tokom razotkrivanja, a nova otkrića bi mogla da dovedu do stotina, ako ne i hiljada, dodatnih istraga. U međuvremenu, policijske snage su nastavile da najavljuju uspješne infiltracije. U februaru, njemački i holandski istražitelji su izvjestili da su provalili u Eksklu (Exclu)—mrežu stvorenu u takozvanom sajber bunkeru, podzemnoj farmi servera izvan Traben -Trarbaha u Njemačkoj i koja je povezana sa irskim dilerom po imenu Džordž (Pingvin) Mičel, za kojim se sada traga u Portugalu. Sve u svemu, telefonski nadzor je bio ključan u hapšenju – ili, u najmanju ruku, ozbiljnom hendikepiranju – na hiljade najozbiljnijih evropskih kriminalaca.

Lekuf je bio iznenađujuće vedar u vezi sa izazovima koji predstoje. Nije bio njegov posao da razmišlja o tome da li je rat protiv droge bio uzaludan; njegov posao je bio da pomogne policajcima da uhvate kriminalce. Telefonski podaci su pružili detaljnu mapu podzemlja koja će ga voditi godinama. Nije se brinuo da li će kriminalci sada biti oprezniji u komunikaciji ili da li će preći na šifrovane aplikacije kao što su Signal i Votsap. Kroz istoriju, moć u odnosu između organa za sprovođenje zakona i njihovog plijena se mijenjala. Ali kriminalci će uvijek biti ranjivi, rekao je, jer "postoje dvije stvari koje ne mogu da izbjegnu — da sele sebe i svoju robu sa jednog mjesta na drugo i da komuniciraju“.

Preveo: Aleksandar Matić

Zabranjeno preuzimanje fotografija.