Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić kazao je da je iz štampanih medija saznao da je Fond penzijskog i invalidskog osiguranja dostavio Tužilačkom savjetu obavještenje u vezi sa njegovim stažom osiguranja i penzijskim stažom uopšte.

On je poručio da je riječ o “do sada u komunikaciji državnih organa nezapamćenoj prevari i zloupotrebi službenog položaja”.

Iz Fond PIO juče su obvijestili da je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić stekao uslov za penziju i da su traženu dokumentaciju proslijedili Tužilačkom savjetu.

Obraćanje Milivoja Katnića prenosimo u cjelosti:

Prije iznošenja razloga o navedenoj zloupotrebi želim navesti da Tužilački savjet nije ovlašćen da podnosi zahtjeve Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja za dostavljanje podataka o tužiocima i njihovom kretanju u službi, te da li su ispunili uslove za ostvarivanje starosne penzije, zbog čega je dostavljanjem takvog zahtjeva postupljeno suprotno čl. 105 Zakona o državnom tužilaštvu. Da se radi o ozbiljnom kršenju ove zakonske norme, citiraću stav 1 pomenutog člana: “Kada nastupi neki od razloga za prestanak tužilačke funkcije, o tome će Tužilački savjet odmah obavijestiti rukovodilac državnog tužilaštva za državnog tužioca, rukovodilac neposredno višeg državnog tužilaštva za rukovodioca državnog tužilaštva, a sjednica Vrhovnog državnog tužilaštva za vrhovnog državnog tužioca.”

Iz citirane norme jasno proizlazi da ovdje nema mjesta i u ovom dijelu postupka Tužilačkom savjetu, jer je jasno navedeno da rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva obavještava Tužilački savjet u vezi ispunjenja uslova državnih tužilaca u tom tužilaštvu, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva za državne tužioce u tim tužilaštva, glavni specijalni tužilac za specijalne tužioce, vrhovni državni tužilac, odnosno v.d. vrhovnog državnog tužioca za državne tužioce u tom tužilaštvu, za rukovodioce Osnovnih državnih tužilaštava neposredno viši rukovodilac-rukovodilac Višeg državnog tužilaštva, za glavnog specijalnog tužioca-vrhovni državni tužilac, odnosno v.d. rukovodioca tog tužilaštva i konačno, sjednica Vrhovnog državnog tužilaštva za Vrhovnog državnog tužioca.

Kako je navedeno, radi se o ozbiljnom kršenju ove zakonske norme, jer je Tužilački savjet protivno zakonu preuzeo ovlašćenja kako rukovodilaca Osnovnih, tako i rukovodilaca Viših državnih tužilaštava, glavnog specijalnog tužioca, vrhovnog državnog tužioca, odnosno sjednice Vrhovnog državnog tužilaštva.

Da bi se prekinulo ovo nepodnošljivo kršenje zakona, potrebno je da se sve vrati u zakonske okvire, te ispoštuje navedena procedura.

Za ukazati je da se ovdje ne radi samo o proceduri, već o suštini, jer je ratio legis donošenja ovakve zakonske norme bio u tome da se spriječi svaki nepotrebni upliv neovlašćenih lica u lične podatke tužilaca, a kakvi jesu podaci koji se vode u Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja.

Zbog ovog kršenja pomenute zakonske norme, došlo je do nesagledivih posljedica po lične podatke tužilaca, jer su svi podaci izašli u javnost.

Sada ću iznijeti zbog čega sam naveo da je dostavljanje akta Ministarstva odbrane od 10. 06. 2021.godine, a od strane Fonda, nezapamćena zloupotreba i kršenje zakona.

Dana 27. maja 2021. godine sam podnio zahtjev Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja da mi izda uvjerenje o iznosima uplaćenih doprinosa tom Fondu i to: posebno po osnovu staža osiguranja, odnosno osnovici osiguranja, a posebno po osnovu staža sa uvećanim trajanjem (beneficirani staž), sve za vremenski period od 01. 09. 1985. godine do 11. 03. 2005. godine, pri čemu je bilo potrebno da tražene podatke prikažu pojedinačno za svaku godinu navedenog perioda. Ovo iz praktičnog razloga, jer je odredbom člana 61 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju predviđeno da se u starosnu penziju može otići, jer se u staž osiguranja, ako je staž jedini validan za utvrđivanje uslova za starosnu penziju, računa vrijeme koji je osiguranik proveo na radu po osnovu kojeg je bio obavezno osiguran i za koji je uplaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Dakle, kako za moj staž koji je u efektivnom trajanju, tako i za staž osiguranja u uvećanom trajanju, potrebno je da se uplate doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, a o čemu će kasnije takođe biti više riječi.

Na osnovu tog zahtjeva, Fond je donio uvjerenje br.05-269 od 11. 06. 2021. godine, gdje između ostalog navodi da “ovaj organ, nakon provedenog postupka kontrole uplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, iz izvorne finansijske dokumentacije, a na osnovu akta 15-105/21-4654 od 10. 06. 2021.godine Ministarstva odbrane ne može iskazati pojedinačni obračun iznosa doprinosa za staž osiguranja i staž osiguranja sa uvećanim trajanjem za period 01. 09. 1985.godine do 11. 03. 2005. godine”. Ovo je uvjerenje donijeto na osnovu akta Ministarstva odbrane koje su vam dostavili. Jasno je da ako ne mogu da utvrde pojedinačno koliko mi je i da li mi je (a očigledno je da nije) uplaćeno doprinosa za beneficirani staž, onda se ne može ni primijeniti, pa i ovako protivustavna i diskriminatorska norma vezana za beneficirani staž i smanjenje po tom osnovu mojih godina života. Dakle, ova činjenica jasno sama za sebe potvrđuje da se iz pomenutog akta ne može utvrditi konstitutivni elemenat predviđen u odredbi čl.61 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju za postojanje staža osiguranja, a koji se može koristiti za ostvarivanje starosne penzije, a to je uplaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje po osnovu staža sa uvećanim trajanjem, odnosno beneficiranog radnog staža.

Iako je ovo dovoljno za tešku zloupotrebu o kojoj sam govorio, ona se sastoji i u sljedećem:

Da bi se sve utvrdilo, zbog poznatih činjenica, a vezano za moje ispunjenje uslova za starosnu penziju, a kod ovakvog stanja stvari podnosio sam dana 24. 06. 2021. godinu Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja-PJ Podgorica zahtjev za utvrđivanje efektivnog staža osiguranja i staža osiguranja sa uvećanim trajanjem.

Postupajući po mom zahtjevu, taj Fond je otvorio upravni postupak na osnovu gdje su izvedeni brojni dokazi, kako one koje sam predložio kao stranka, tako i one koje je Fond predložio po službenoj dužnosti, pa tako i dopis Ministarstva odbrane 15-105/21-4654 od 10. 06. 2021. godine koji vam je dostavljen. Na osnovu tako sprovedenog postupka, Fond je donio rješenje br.13-27168/1 od 25. 08. 2021.godine u čijem dispozitivu su, između ostalog, navedeni i podaci iz akta Ministarstva odbrane od 10. 06. 2021. godine. Pošto se radilo o rješenju u kome su navedeni potpuno netačni podaci, a na osnovu prihvatanja akta Ministarstva odbrane od 10. 06. 2021. godine kao dokaza, podnio sam kao stranka Ministarstvu finansija i socijalnog staranja kao drugostepenom organu, povodom koje žalbe je Ministarstvo finansija i socijalnog staranja donijelo rješenje br.16-0402-13-27168/2 od 04. 10. 2021. godine kojim je zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukinulo predmetno rješenje Fonda od 25. 08. 2021. godine i predmet vratilo na ponovni postupak, kada je drugostepeni organ prvostepenom organu dao upute kako da postupi.

Nakon toga, a na osnovu istog akta Ministarstva odbrane od 10. 06. 2021.godine, koji vam je dostavljen, kao i na osnovu drugih dokaza koji su izvedeni u ponovnom postupku, Fond donosi rješenje br.13-27168/3 od 23. 11. 2021. godine gdje ne može da utvrdi moj cijelokupan staž osiguranja i staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, već samo staž za period od 01. 09. 1985. godine do 01. 01. 1993. godine i od 11. 03. 2005. godine do momenta donošenja rješenja, a da me za ostatak upućuju da to utvrđujem u Ministarstvu odbrane.

Dakle, rješenje koje je sad navedeno, dakle br.13-27168/3 od 23. 11. 2021. godine je jedino rješenje koje egzistira u pravnom poretku u pogledu mog staža osiguranja i staža osiguranja sa uvećanim trajanjem i koje vam je jedino Fond mogao dostaviti. Da je to tako, ukazuje i uputni razlog iz ukidnog rješenja drugostepenog organa gdje se jasno saopštava prvostepenom organu da nisu nadležni za postupanje u vezi staža osiguranja i staža osiguranja sa uvećanim trajanjem koji sam ostvario kao profesionalno vojno lice, već je za to isključivo nadležno Ministarstvo odbrane.

Sada se mora postaviti pitanje zašto Fond ne dostavlja jedino što ima i može-predmetno rješenje od 23. 11. 2021. godine, već dostavlja samo jedan od dokaza koji ukazuje da sam ispunio određeni penzijski staž, a mogao je dostaviti, jer je imao jednako i dokaze koji ukazuju da nisam i koji su izvedeni u upravnom postupku, kao npr.tada važeće odredbe Zakona o Vojsci Jugoslavije, finansijsku dokumentaciju, akt Ministarstva odbrane br.81702-213/13-1 od 05.02.2013.godineiz koga proizilazi da mi nisu uplaćeni porezi i doprinosi za staž osiguranja, a posebno ne za staž osiguranja sa uvećanim trajanjem ecc.

Ovo rade isključivo da bi prikrili stvarne činjenice, a to je da nije utvrđeno da sam ispunio uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju, pa idu i dalje u apokrifnim ponašanjima, sve daju javnosti na uvid da bi ista lakše “progutala” nezapamćene zloupotrebe i nezakonitosti. Za napomenuti je takođe da sam, a sa već navedenim ciljem da sve učinim lično da se pravično i u skladu sa pravom utvrdi moj staž osiguranja, kao i beneficirani staž, odmah podnio zahtjev Ministarstvu odbrane za sprovođenje upravnog postupka. Ministarstvo odbrane je prvobitno ignorisalo sve moje zahtjeve za pokretanje upravnog postupka u cilju ispravki netačnih podataka, da bi tek nakon moje pritužbe Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, koji je svojim mišljenjem br.01-860/21 od 08.12.2021.godine utvrdio da mi je ovakvim postupanjem Ministarstva odbrane povrijeđeno pravo na pristup sudu, zajamčeno odredbom čl.32 Ustava Crne Gore i odredbom čl.6 st.1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih sloboda i osnovnih sloboda, pokrenuli upravni postupak br.14-810/21-9517, u kome je zadnje ročište, zakazano za 07.02.2022.godine, odloženo na neodređeno vrijeme od strane Ministarstva odbrane zbog “nepredviđenih okolnosti izazvanih epidemiološkom situacijom“, te je navedeni upravni postupak i dalje u toku.

Objavljivanjem pomenutog dopisa Ministarstva odbrane, prije nego što je ono faktički i dostavljeno Tužilačkom savjetu, imalo je za cilj da prikrije još jednu prevaru, tvrdnjom da imam 41 godinu i 4 mjeseca penzijskog staža, te da sam ispunio uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju.

Naime, pravo na starosnu penziju, i to je takođe dobro poznato Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja, ne ostvaruje se na osnovu penzijskog staža čija definicija je data u čl. 60 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i ona je mnogo šira od staža koji je potrebno da se ispuni za ostvarivanje starosne penzije, a da bi bilo koji osiguranik, pa i ja, stekao uslove za ostvarivanje starosne penzije, moram da ostvarim, a na osnovu čl. 17 pomenutog Zakona, odnosno da navršim 66 godina života i najmanje 15 godina osiguranja, što ja nisam ispunio, ili drugi uslov da navršim 40 godina staža osiguranja i 61 godinu života. Ja sam ispunio 61 godinu života, ali nisam ispunio 40 godina staža osiguranja, jer na današnji dan imam 36 godina, 5 mjeseci i 16 dana staža osiguranja.

Da navedem o čemu se razlikuje penzijski staž od staža osiguranja na osnovu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Penzijski staž je definisan čl.60 st.1 tač.1 pomenutog Zakona, koji je važan za ovo stanovište, kao vrijeme koje se računa u staž osiguranja i poseban staž prema odredbama ovog osiguranja.Dakle,za ispunjenjenje prava na starosnu penziju, potrebno je vrijeme koje se računa u staž osiguranja.Još jednom navodim da je potrebno na osnovu čl.61 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju da se ispune uslovi, a to je vrijeme koje je osiguranik proveo na radu i po osnovu kojeg je bio obavezno osiguran i za koji je uplaćen staž za penzijsko i invalidsko osiguranje. Ako i jedan od ovih uslova izostane, staž osiguranja se ne može računati i to znači da osiguranik nije ispunio uslove predviđene čl.17 ovog Zakona za ostvarivanje prava na starosnu penziju. U mom slučaju, još uvijek nije utvrđen jedan od ovih uslova,a Fond penzijskog i invalidskog osiguranja, odnosno lica koja su tamo odgovorna, su protivno svim zakonskim propisima isto dali javnosti da bi je obmanuli, te protiv mene sproveli pravno nasilje kakvo nije zapamćeno.

Na kraju, navodim da u potpunosti kao svoje prihvatam sve što je iznijela tužiteljka Vesna Jovićević u svom obraćanju Tužilačkom savjetu, a u vezi pravnog poretka u Crnoj Gori, a koji je potpuno slomljen ovim postupcima, a vezano za čl.9 Ustava Crne Gore.

Detaljno sam već dostavio svoje stanovište u prethodnom dopisu vezano kako za mene, tako i za druge tužioce. U pogledu toga, dostavljam vam i jedan od stavova Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu iz presude “Pudarić protiv Bosne i Hercegovine“ od 08.12.2020.godine uz javno izvinjenje i žaljenje svim tužiteljkama i tužiocima prema kojima se primjenjuje ovo pravno nasilje, isključivo da bi se isto sprovelo prema meni, a da bi se prikazao navodni princip da se isto sprovodi prema svima: “S obzirom na to, on (Sud) ponavlja da se niti jedna odredba domaćeg zakona ne može tumačiti i primjenjivati na način koji nije usklađen sa obavezama države prema Konvenciji, naročito ako bi to bilo nespojivo sa zabranom diskriminacije, a u širem smislu, s načelima koja su u osnovi Konvencije. Ovo se sigurno može reći za tuženu državu, čiji vlasititi Ustav daje Konvenciji prioritet u odnosu na sve druge zakone.“ Jasno je da i naš Ustav, u čl. 9 koji se odnosi na pravni poredak, daje prioritet konvenciji u odnosu na sve druge zakone, pa i na Zakon o radu, Zakon o državnom tužilaštvu, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju.